Zavodljivost grijeha: fatamorgana u pustinji, radosno hopsaš jer si ugledao predivnu oazu, a u stvarnosti ideš prema provaliji užasa

(Pismo katolicima povodom ljetne raspamećenosti)

Hej, ljudi, kako ste? Poskakujete li po Zrćima današnjice ushićeni jerbo vam je sve dopušteno? I eto, pogonjeni tim potocima gospodina Etanola i razne druge kemije koja pomuti i najbistrije umove, predani animalnosti, uživate u slobodi trenutka? Legitimno je navedeno, ne brinite, ne pada mi napamet ulaziti u vašu slobodu izbora, no, što da vam kažem, Duh me potiče ne šutjeti, pa se usuđujem opet jurišati na vjetrenjače današnjice, umišljajući si hrabrost  don Quijote de la Mancha, a vama pak dragi čitatelju, dopuštam pridodati mi onaj drugi epitet – ludosti, ta koji junak barem malo nije i pomaknut u ikojoj dimenziji (pustite me da si tepam).

Zar vas ne podsjećaju današnja amoralna zbivanja razularene ekipe na one biblijske scene u kojima se likice i likovi udaljeni od Boga, a onaj tko je izgubio Boga je izgubio i sebe, predani požudama i niskim strastima, razgoljeni svoje uzvišene čovječnosti, uronjeni u grijeh, u kojima se ti likovi i likice zlurado ponašaju, grubo ismijavajući onog proroka koji jadan viče iz dubina srca i moli tu rulju da se obrati, hoteći im ponuditi smisao, pozivajući ih na ostvarenje sebe, a ovi ga gađaju otpatcima, pljuju po njemu, naposlijetku tjerajući proroka od sebe i ni neznajući potpisujući tako pravednu plaću za zablude svoje koje će primiti kada ih Gospodin pozove sa lica ove zemlje. Iako su bili omamljeni sjajem kraljevstva Sotone, sami su birajući biti uronjeni u raspadljivo ovdje, potvrdili da žele biti uronjeni u blato najvećih gnjusoća i za – vječnost.

Ta igra obmana đavla i njegovih duhova, palih anđela, demona traje od postanka svijeta, točnije od one bitke u kojoj je Lucifer, odmetnik, iznevjerio svoje poslanje, uronivši u oholost, okrenuo još niz anđela, a Mihael (Tko je kao Bog), taj naš ratnik Neba, Vojvoda vojske nebeske, opalio đavlu i njegovoj braći egzemplarni vritnjak u dupe sunovrativši ih na zemlju gdje oni pripremaju pakao otimajući duše Isusu, kako bi takve i vječno zarobili u mjestu beznađa. Rat je dobiven i đavao to zna, Isus je pobjedio konačno smrt i Lucifera i zato je knezu tame ostalo samo tu na zemlji što više duša oteti Stvoritelju.
Razmislite, sjećate li se Postanka, glave u kojoj se opisuje čovjekov prvi pad? Ona priča jabuke, Eve i Adama. Đavao nikada čovjeku ne nudi direktno zlo, zato jer je pronicljiv, đavao zna da kada bi mi znali posljedice biranja zla – zlo nitko ne bi nikada činio. Zato on igra mnogo suptilnije. Sotona nam predlaže da činimo ono što se naizgled čini vrlo razumno, prihvatljivo, ono što nam može koristiti, pomoći. Ta igra sjena u biblijskom vrtu, gdje podmukla zmija – đavao – nudi ženi spoznaju, snagu, moć, uistinu zaljepljuje. Eva je razmišljala logički, vođena razumom. Evi je ponuđeno biti bogom, ‘bit ćete kao bogovi’ (usp. Post 3, 5) i žena pala na naizgled dobru zamisao – napredak i prosperitet. Kako gordo zvuče u ušima ove riječi i nama danas, i tko je taj nazadni tko bi  se usudio usprotiviti napretku, zar ne? Adam je pao i prije nje, zaboravio je biti muškarac. Adam nije zaštitio svoju ženu, Adam je neka praslika prvog papučara, lika koji trčkara okolo za svojom voljenom slijepo je slušajući, a pritom nije spreman podnijeti težinu odluka koje i on mora donositi kao – muškarac. Da je prvi Adam bio pravi muškarac, šutnuo bi zmiju (đavla) palicom, pa kada bi ova pala na pod, zgazio joj gnjusnu glavu. Ovako, izgubila Eva, izgubio Adam, a da prostiš, izgubili ti, ja – svi. No, dobro, Isus je poslije sredio stvari – jednom zasvagda, Bogu hvala.

Đavao oduvijek čovjeka zasljepljuje. Ništi tvoju savjest, umrtvljuje ju, malo po malo. Malim koracima, ne naglo da se ne prepadneš, da mu ne pobjegneš  i tako prepoznaš zamke Zloga. Zar nije smisao zamke u prirodi (volim životinje, samo primjer), da ono što želiš uloviti ne primjeti da ga loviš dok ne bude prekasno? Sjećate li se kralja Theodena? Zasljepljen grijehom, pogled mu se posve zamutio. Mrene zla prekrile su mu zdrave oči tako da nekoć dobri kralj uopće nije bio svjestan nadolazeće opasnosti, neprijatelja koji je jurišao. Gospodar Tame, Sauron, taj neprijatelj ljudi Međuzemlja, pomutio je Sarumana, ovaj se uzoholio, išao za moći, izabrao biti sin Zloga, taj pak Saruman je  obuzeo i kralja Theodena. Tek kada uz pomoć čiste snage Gandalfa kralj Theoden doživljava metanoiju, obraćenje i gle, ne samo da mu nestaje mrena s očiju, već mu se ništenjem grijeha, vraća i sva tjelesna snaga.
Prijatelji, katolici. Kako ne vidite, molite li premalo, uskoro nećete moliti uopće. Idete li na euharistije rijetko, uskoro nećete uopće ići na svete mise. Tama vas uzima. Mrvicu, po  mrvicu, sve dok posve ne uronite u njezine sjene. A niste zato stvoreni. Niste zato izabrani. Pa ako imaš dobro dupe ne mora ga vidjeti cijela Hrvatska i šira regija. Pa zar smo toliko pali da je to jedino što imaš ponuditi? Vanjštinu raspadljivu koja danas jest, a sutra već zahvaćena bolestima pretvara se u nešto što drugi neće gledati s oduševljenjem. Trebamo se brinuti o našem tijelu, mene srce boli kada vidim svećenike, laike koji su se posve zapustili, koji su sami sebi doprinijeli biti bolesnima. Nije to onaj križ bolesti koji ljubimo i koji nas oslobađa, već je to grijeh lijenosti i propusta pa se upretilimo na n-tu potenciju i time postanemo pogodni za niz boleština. Ili pak kod prekomjerenog pijenja ili pušenja cigareta. Sve je to grijeh. Ozbiljni grijeh. Apostol Pavao kaže da je tijelo naše hram Duha Svetoga, možemo stoga pitati, kako se ti odnosiš prema tom tijelu? I što govori tvoje stanje Duha kada ti je tijelo vidno razrušeno. S druge strane, ima tolikih izvana sjajnih, a iznutra vonj i trulež. Ta Isus sam reče, da tijelo samo po sebi ne vrijedi ništa, duša je naša ta koja čini tijelo smislenim. Kako bi Lewis rekao, mi smo duše s tijelom. Valja biti mudar, pronaći ravnotežu.

Poznajete li uopće Isusa? Poznajemo li uopće svoga Učitelja? Ako ga poznajete zašto mu nanosite tolike boli svojim grijesima? Zašto ga toliko ranjavate svojom uronjenošću u grijeh bluda? U sve druge grijehe? Isus razotkriva prevaru Sotone. Isus nam donosi lice Boga, Isus nam pokazuje Jedini put kojim se može doći u Nebo.
Zašto ste tako površni da se kockate s vječnošću? Zašto u svojoj slobodi izabirete radije konačnu smrt nego vječnu radost? Od kuda u vama ta želja za samouništenjem? Vama kojima se Gospodin navijestio. Vama koji ste Isusa upoznali. Vama koji ste primili svete sakramente. Vi koji ste Gospodina držali za ruku sada ga nogom gurate u leđa da se makne od vas. Kažete, sada nam je lijepo. Uživamo. Bit će vremena za Boga i te priče. O luđače, zar ne znaš, evo, već je izabran trenutak, koji će skoro doći, tvog prijelaza kroz vrata smrti. Što ćeš dati svome Gospodinu u ruke? Koje darove života ćeš mu ponizno u svojoj malenosti predati kao zalog predanja i truda? Ili ćeš pognuti glavu od sramote nad svojim životom? Zato jer si izabrao ići stopama ovoga svijeta, stazama posutim ružama, primajući tapšanja po ramenima svih onih koji su odavna u svom  srcu osudili Isusa i predali ga rulji zločinačkoj na razapinjanje.
Čovječice. Čovječe. Samo Bog ti može dati mir u srcu. Samo On ti može donijeti nesputanu Radost. Samo On te prihvaća tako ranjenog i malenog. Samo Bog te može spasiti. Sve prolazi. Sve politike, ideologije, sve će proći, sve će nestati, samo Bog ostaje. Zašto onda sada gradiš kuću svoga života u močvarama grijeha, bez obzira koliko ti glazba tamo puštana bila ugodna i bez obzira kako zasljepljujuća svjetlost činila da ne vidiš temelje propasti na kojima ti misliš rasti.

Ako si već imao toliki dar upoznati svoga Učitelja, molim te. Molim te. Molim te. Ne odbacuj ga. Odbaciš li Boga, odbacio si sebe.

Marin Miletić

image

Jedna misao o “Zavodljivost grijeha: fatamorgana u pustinji, radosno hopsaš jer si ugledao predivnu oazu, a u stvarnosti ideš prema provaliji užasa”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *