Patriotizam je – sve

scaleI zato smo mi tu. I bit ćemo tu. Zato jer ju volimo. I zato jer smo duboko svjesni činjenice da ako svi odu – tko će ostati? A mi, domoljubi, nismo od onih koji od problema i teškoća bježe u neka sigurnija područja. Mi nevoljama gledamo prkosno u oči. I sjaje nam te naše oči. Sjaje nam nepatvorenom ljubavlju i strasti. Koju osjećamo prema rodnoj grudi.

Medijsko silovanje uistinu prelazi svake granice dobrog ukusa. Portali i ostali mediji se jednostavno natječu tko će nama Hrvatima objasniti zašto bi pod svaku cijenu trebali čim prije napustiti Hrvatsku. Jerbo, ta naša nazadna i klerofašistička Hrvatska, valjda po mjerilima tih naprednjaka par excellence, je potpuno neprimjerena za život.

Ja pak držim kako bi mi svi baš trebali ostati u Hrvatskoj. I držim kako tu dimenziju može shvatiti jedino onaj tko ljubi svoju Domovinu. U temelju svakog napretka je – ljubav. Ljubav sadrži spremnost na žrtvu. Ljubav koja nema dimenziju žrtve nije prava ljubav. Naprosto, kada čovjek živi s ljubavlju on je spreman na žrtvu, on je spreman utkati veliki napor kako bi tu ljubav sačuvao.

Imate ljude koji ovaj život drže jedinim smislom. Oni žive za karijere, novac, moć, za vlastiti trbuh. Vjeruju kako nakon ovog kratkog hoda po zemlji, umiremo i postajemo gozba – crvima. Imate i pak nas drugačije. Mi vjerujemo da se ovdje moramo ostvariti, kreirati, djelovati, ali punina naše egzistencije tek dolazi – nakon što prođemo kroz vrata smrti. Mi vjerujemo da nije smisao u sebeljublju, u životu koji je usmjeren na izričito stvaranje ugode sebi samome, u životu koji jedino sebe vidi i koji sve što čini – čini radi sebe sama. Mi, zadrti i nazadni, kako nam vole tepati oni tolerantni i napredni, smo duboko svjesni da istinska sreća ne dolazi u podebljim bankovnim računima, skupocjenim automobilima, večerama koje koštaju kao neka prosječna mjesečna plaća… mi vjerujemo da sebe čovjek ostvari kroz davanje drugome, kroz svoju usmjerenost za drugoga, kroz svoje predanje u gradnji boljeg sutra za svakog čovjeka.

Zato mi nećemo napustiti voljenu nam Domovinu. Zato jer je ta zemlja po kojoj hodamo natopljena krvlju tisuće branitelja koji su svoje živote utkali u našu slobodu. Zato jer vjernik ima točno određenu odgovornost u društvu u kojem živi. Zato jer slučajnosti ne postoje, i ako me Bog već htio ovdje u mom narodu i mojoj zemlji, imam svetu zadaću učiniti što mogu, tu graditi dobro.

Ja ne živim za sebe. Želim raditi da mojoj djeci bude dobro, da djeci moje djece bude bolje. I raduje me, joj kako me raduje svaka žrtva koju danas ugrađujemo u temelje društva naše Domovine da bi ona sutra, ili jednog dana bila snažna, velika i lijepa.

Hrvatsku mogu podignuti, izgraditi, učvrstiti – patrioti. Jer, domoljubima nije bitan “ja”, nego “mi”. Ljudi koji vole svoju Domovinu spremni su na svaku žrtvu, da bi očuvali tu zemlju svojih pređa.

I zato smo mi tu. I bit ćemo tu. Zato jer ju volimo. I zato jer smo duboko svjesni činjenice da ako svi odu – tko će ostati? A mi, domoljubi, nismo od onih koji od problema i teškoća bježe u neka sigurnija područja. Mi nevoljama gledamo prkosno u oči. I sjaje nam te naše oči. Sjaje nam nepatvorenom ljubavlju i strasti. Koju osjećamo prema rodnoj grudi.

To vam je onaj sjaj koji su imali naši pređi kada su u sedmom stoljeću došli na ova područja i rekli, to je naša zemlja. To vam je onaj sjaj hrvatskih vitezova kada su jurišali na razne osvajače s istoka. To vam je onaj sjaj naših uskoka, kada su u malim brodicama prkosno veslali u susret mletačkim galijama. To vam je onaj sjaj naših heroja, branitelja kada su s molotovljevim koktelima trčali u susret neprijateljskim tenkovima.

Pozdravljam sve naše branitelje, vitezove naše,  gore u nebeskom Jeruzalemu. I kažem vam: mirni budite braćo i sestre. Vaša žrtva neće biti zaboravljena. Naša sloboda ostati će sačuvana. Naša Domovina bit će ponosna i lijepa.

Još nas ima, još Hrvata.

Marin Miletić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *