Ne budite nevjerni, nego vjerni

svtomaapostol_650x600Nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Pozdrav prijatelji, kako ste? U današnjem evanđelju toliko toga nam se očituje. Isus je uskrsnuo, naš Učitelj je živ i on uredno kroz zatvorena vrata prolazi i staje između svojih učenika. Spasitelj je i dok je tjelesno bio na ovoj zemlji mogao činiti što je htio i to znamo iz nebrojenih zapisa o iznimnim čudima koja je činio. No, nakon pobjede nad smrću Učitelj dolazi iz svijeta mogućeg koji mi svojim razumom ne možemo pojmiti.

Toma je tražio Učitelja, htio je dokaz, želio je nešto opipljivo, htio je da fizički dotakne Isusa, da bi u nj vjerovao. Isus mu to dopušta, a Toma skrušeno priznaje Isusa Gospodinom.

Kako mi danas? Zašto nas je strah svjedočiti vlastitu vjeru? Vidimo kako u našem mladom društvu, ne naviklom na demokraciju postoje one snage koje bi rado i biskupima zabranile svjedočenje istine i propovijedanje katoličkog nauka i to pazite, ne na nekim javnim skupovima, na klupici u parku pored vašeg stana s nekim ogromnim megafonom pa da vam neki biskup ne da popodne spavati na trosjedu jer urliče o posljednjim vremenima  i važnosti krštenja skačući s klupice preko puta vašeg balkona.  Nego, biskup uredno u crkvi, poslije evanđelja, propovijeda o sakramentima, o uskrsnuću, o krštenju. Borci za prava djece su naši shodnim to zamjeriti biskupu radi tvrdoće riječi. Kojih li licemjera palosti, a nisu se drznuli komentirati sve silne soft erotske i polupornografske dostupne sadržaje klincima preko inih medija? Nisu se sjetili progovoriti o nasilju u medijima, prezentaciji istoga? To im ne smeta, dakako. No, smeta im katolički nauk i katolička istina.

Valja nam svima poštovati demokraciju i temeljno pravo na slobodu  izgovorene riječi. I jednostavno treba poučiti te ljude da budu malo više tolerantni prema nama vjernicima i jednostavno, da kada već ne shvaćaju dimenziju vjere, ne priječe vjernicima tu istu vjeru i živjeti.

Stariji čitatelji sjetit će se da su u komunizmu vjernicima govorili kako je naše mjesto u – sakristiji, otimajući nam pravo življenja vjere u svakodnevnom životu. Danas pak postoje neke struje koje bi rado vjernike i u sakristijima – ušutkali. Neće ići.

A mi, dragi ljudi, vjerni budimo. I sretni jako. Jer, iako ne vidjesmo Isusa jasno ga vidimo gledajući očima vjere. Koje li radosti, znati da ti je Gospodin pripravio mjesto u nebeskom Jeruzalemu.

Marin Miletić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *