Armada je uvijek vjerna

IMG_683431425224214Danas kada mnogi žele napustiti Domovinu u potrazi za boljim statusom, danas kada mnogi gledaju prvenstveno sebe, a ne drugoga u potrebi, kao da bi svima trebalo predočiti ovaj primjer spremnosti na žrtvu, kako bi nam svima bilo bolje u budućnosti. Mnogi hrvatski branitelji koji su otišli na branik Domovine bili su navijači Rijeke. Zar nisu oni ostavili komoditet svoje svakodnevice i napustivši sigurnost života na Kvarneru otišli braniti Domovinu na prvu liniju Gospića, dubrovačkog zaleđa, južnog sektora, a neki čak i u obranu Vukovara

Svaka obljetnica je prilika sjetiti se nečega učinjenoga. Ovih danas se posebno želimo sjetiti svih poginulih pripadnika Armade koji su svoje živote utkali u stvaranje slobodne Domovine. Krist je podnio žrtvu na drvetu križa, kako bi nas otkupio i nama omogućio život vječni, Krist je bio vjeran do kraja, do smrti na križu svome Ocu i poslanju spasenja palog čovjeka.

Armada je poznata kao navijačka skupina koja je vjerna svom Klubu. Iako posljednjih sezona u samom vrhu hrvatskog nogometa, volio bih prizvati u sjećanje sve one godine kada je Klub bio u mnogo drugačijoj situaciji, stiješnjen između financijskih problema, u borbi za sredinu ljestvice, a sjećamo se i sportske borbe za ostanak u prvoj ligi. Upravo u tim teškim situacijama Riječanke i Riječani ponosno su stajali na svojoj zapadnoj tribini Kantride i zorno svjedočili bezuvjetnu ljubav prema Klubu. Nisu ih zaustavile niti zimske hladnoće niti kiše, niti loši rezultati, te su svojim pristupom mnogima pokazali kako ljubav uvijek uključuje i spremnost na žrtvu. Istinski navijač je naprosto nadrastao dimenziju trenutnog uspjeha. Njega naravno više od svega raduju pobjede voljenog Kluba, no Armada zna da nitko ne može uvijek biti u vrhu ili na vrhu, Armada naprosto zna da život piše čudne sportske priče o kojima ovisi i krajnji rezultat. Zato navijač – navija. On bodri Klub, njegova ljubav sve nadilazi. Navijač zna da su igrači isto samo ljudi, iako jako, jako dobro plaćeni za našu hrvatsku zbilju da rade svoj posao. I jedino što je navijaču želja je pristup. Pristup je sve. Zalaganje i trud, odnos prema imenu Rijeka. Zato je Armada uvijek voljela one igrače koji su u svakom svom trku, uklizavanju, treningu, pokazali da im je stalo. S druge strane, na negodovanje su nailazili oni koji su od Kluba činili sprdnju, koji su svojim nonšalantnim stavovima, životom kakvog se ne bi posramio niti lokalni partijaner, pokazali da ne misle na ekipu, da im tim nije važan, koji su mislili uvijek i isključivo samo na – sebe. Navijač je tu da bodri, svih devedeset minuta. I da kada ne ide, bodri još jače. Znate li zašto? Zato jer svatko plače kada je teško, svatko kuka kada vidi da ne ide. Svatko, ali ne i navijač. U nekom ludom izričaju, mogao bih reći da su navijači jedni od posljednjih Mohikanaca koji njeguju ludo viteštvo, vjernost do kraja, bezuvjetnu ljubav.

Danas kada mnogi žele napustiti Domovinu u potrazi za boljim statusom, danas kada mnogi gledaju prvenstveno sebe, a ne drugoga u potrebi, kao da bi svima trebalo predočiti ovaj primjer spremnosti na žrtvu, kako bi nam svima bilo bolje u budućnosti.

Mnogi hrvatski branitelji koji su otišli na branik Domovine bili su navijači Rijeke. Zar nisu oni ostavili komoditet svoje svakodnevice i napustivši sigurnost života na Kvarneru otišli braniti Domovinu na prvu liniju Gospića, dubrovačkog zaleđa, južnog sektora, a neki čak i u obranu Vukovara. Mnogi od njih dali su najviše što su mogli – vlastite živote – kako bismo mi danas uživali slobodu. Ne smijemo to nikada zaboraviti. Što bi se sa svima nama dogodilo da su se i hrvatski branitelji, Riječani vodili isključivo mišlju jesu li naša sela i gradovi na Istoku, Jugu – naši problemi ovdje u miru Zaljeva?

Rijeka i Hrvatska su potrebni danas mladih ljudi koji u naponu svoje snage radije biraju ostati i doprinijeti izgradnji vlastite Domovine, nego li otići u zemlju tuđina i svoje talente staviti u ruke stranca. Želim jasno reći, i država mora učiniti sve što može da se osiguraju uvjeti dostojni života, da se mladim ljudima omogući zaposlenje, zasnivanje obitelji i doprinos svome Gradu i Domovini. Mladi ljudi u Armadi znaju što znači žrtva i predanje. Oni na svojim leđima nerijetko nose cijelu skupinu tijekom čitave godine. Oni su istinski heroji ulice.

Neki grafiti u našem gradu ističu kako je Armada čuvar grada na Rječini. Armada uistinu čuva neprolazne i trajne vrednote ljubavi prema Bogu i Domovini. To je u duhovnoj dimenziji prva linija koju se ne smije napustiti, kao što svi naši momci nisu napustili ni prve linije u Domovinskom ratu.

Molimo ovih dana ne samo za poginule branitelje, već i za sve preminule članove Armade svih ovih godina. Dobri Bog je raskajanog razbojnika s drveta križa u Nebo primio. Neka milostiv bude i svim preminulim članovima Armade, a mi i danas ponavljamo riječi psalmista, „Gospodine, ako se grijeha budeš spominjao, tko će opstati?“ Milosrđe Božje veće je od svih naših grijeha, zato se imamo pravo ufati kao djeca Božja životu u nebeskom Jeruzalemu, nakon što prijeđemo kroz vrata smrti.

A Armada? Preživjela je ona i škure bure i olujna juga. Još tamo od tamnice naroda – Jugoslavije, preživjela je sve neke čudne likove oko Kluba koji su više voljeli puniti vlastite džepove nego razvijati Rijeku, preživjela je one ponosne dane stvaranja slobodne Domovine, preživjela je ove i one struje, pokušaje navlačenja ovdje i ondje, preživjet će i trenutnu Rujevicu sve do novih svitanja, dok opet za neku nadolazeću obljetnicu se ne skupi na zapadnoj tribini i glasno posvjedoči koliko voli Rijeku.

Tako neka bude.

Marin Miletić, vjeroučitelj, član KN Armada Rijeka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *