Što želi Sandra Krpan?

zzds0715Sandra Krpan je ustvari javnosti otkrila kako pripada radikalnoj struji unutar SDP-a koja ne prihvaća različitost, ne poštuje slobodu vjeroispovijesti, ne želi dopustiti roditeljima pravo na izbor, želi gušiti temeljne ljudske slobode, ne prihvaća tradiciju hrvatskog školskog sustava, ne poštuje tradiciju hrvatskog društva uopće i želi nametati nešto protivno međudržavnim valjanim ugovorima, te želi potpuno smanjiti prava drugih vjerskih zajednica koje su u svakom smislu napredovale i radi navedenih ‘Vatikanskih ugovora’, budući na primjer, islamska zajednica javno svjedoči kako su upravo radi tih ugovora njima omogućena osnovna vjernička i ljudska prava.

PXL_020616_13104863Sandra Krpan je ravnateljica OŠ Kastav. Naravno da je u našem društvu moguće obnašati niz funkcija i za to primati plaću, pa je Sandri Krpan tako njezina stranka – SDP poslužila kao izvrsna odskočna daska, katapultirana je tako Sandra Krpan, predanim stranačkim radom, prijateljstvom s visokopozicioniranim SDP-ovcima, posebice Željkom Jovanovićem i u saborske klupe. Tako tu prima lijepu saborsku plaću, a da ipak ne bude zgorega, eto tu je i njezin prvotno-drugotni posao, posao ravnatelja OŠ Kastav.

Sandra Krpan je na glasu kao iznimno ambiciozna osoba koja se ne libi učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi se ostvarila u onoj dimenziji u kojoj dotična drži shodnim se i ostvariti. No, njezin posljednji ispad u saborskim klupama gdje se potpuno pogubljenim glasom, tonalitetom koji odaje laganu histeriju javno zatražila – zabranu vjeronauka u školama.

Sandra Krpan je navedenim istupom učinila ono što je zamislila, naprosto želi se pozicionirati u novim budućim preslagivanjima što stranačkim, a što možda uskoro i na vlasti kao ona koja valjda stoji na bastionu zaštite slobodarske misli i slobode same, a to valjda ona dokazuje – zabranama.

Sandra Krpan je ustvari javnosti otkrila kako pripada radikalnoj struju unutar SDP-a koja ne prihvaća različitost, ne poštuje slobodu vjeroispovijesti, ne želi dopustiti roditeljima pravo na izbor, želi gušiti temeljne ljudske slobode, ne prihvaća tradiciju hrvatskog školskog sustava, ne poštuje tradiciju hrvatskog društva uopće i želi nametati nešto protivno međudržavnim valjanim ugovorima, te želi potpuno smanjiti prava drugih vjerskih zajednica koje su u svakom smislu napredovale i radi navedenih ‘Vatikanskih ugovora’, budući na primjer, islamska zajednica javno svjedoči kako su upravo radi tih ugovora njima omogućena osnovna vjernička i ljudska prava.

Vjeronauk u školskom sustavu postoji više od dvije stotine godina. Nije postojao jedino za vrijeme komunističke tamnice naroda Jugoslavije. Vjeronauk je izborni predmet. Biraju ga oni koji ga žele pohađati. Tko ga ne želi pohađati, taj ga ne pohađa. Na kraju godine se svatko s vjeronauka može ispisati i više ga ne pohađati.

Škole nisu samo obrazovne ustanove, one su i odgojne ustanove. Vjeronauk je odgojni predmet koji u svojoj slobodi nudi kršćansku dimenziju odgoja onim roditeljima koji se opredijele za navedeno. U nastavnom planu i programu uči se i o vrijednostima drugih religija, potiče se međuvjerski dijalog, dolaze na nastavu vjeronauka i gosti predstavnici drugih religija, tolerancija, uči se djecu misliti, organizira se niz humanitarnih i volonterskih projekata, mnoštva dobra se dogodi upravo kroz izborni program vjeronauka.

Sandra Krpan predstavlja onu struju koja više liči na Radničku frontu, radikalnu komunističku opciju izrazito kršćanofobski raspoloženu, nego na modernu socijal-demokratsku partiju otvorenu različitim promišljanjima koja poštuje slobodu misli, ali vrednuje i tekovine društva u kojem dotična stranka djeluje. Ivici Račanu je slabo, ima teške želučane tegobe dok s Isusom priča u nebeskom Jeruzalemu o svim današnjim radikalima nekoć njegove stranke.

Šteta da Sandra Krpan nije barem malo više europski nastrojena. Jer da jest, lagano bi barem izguglala koje su to države EU zabranile vjeronauk, koje su to države potjerale vjerski odgoj iz škola?

AUSTRIJA

Vjeronauk u školama Austrije ima dugu tradiciju. Potpuno je bio ukinut tijekom nacističkog režima. Godine 1945. vjeronauk je vraćen u sve državne škole.
Vjeronauk je obvezan predmet u školi. Ostvaruje se dva sata tjedno tijekom školovanja. Roditelji djece mlađe od 14 godina mogu tražiti izuzeće od vjeronauka (7 %).
Dok je za djecu osnovne škole obvezan predmet, za srednjoškolce je vjeronauk u Austriji izboran predmet.
Osim vjeronauka u školama, u svim se austrijskim župama (crkvenim zajednicama) ostvaruje župna kateheza.

BELGIJA

U Belgiji postoje dvije vrste srednjih škola – državne i katoličke. Katoličke srednje škole pohađa oko 60 % mladih.
U katoličkim je školama vjeronauk obvezan (dva sata tjedno). U državnim školama učenici biraju između nastave religije (katoličke, protestantske, hebrejske ili islamske) ili nekonfesionalne etike.
Svrha je vjeronauka suočavanje mladih s istinskim životnim problemima, posebno s problemom smisla života. Vjeronauk želi potaknuti osloboditeljsko djelovanje u svijetu u duhu vjere.

FRANCUSKA

Francuska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema vjeronauk u školama (slično kao i nama susjedna Slovenija).
Odgovor na pitanje, zašto u Francuskoj nema vjeronauka u školama, nalazi se u prošlosti. Riječ je o događaju Francuske relovucije (18. st.) i odvajanju države od Crkve (religije).
Premda vjeronauk postoji samo u katoličkim školama, u državnim školama postoji jedan slobodan dan u tjednu (najčešće srijeda) za izvannastavne aktivnosti, među njima i vjeronauk (slobodan izbor).
Posljednjih desetak godina u Francuskoj se ozbiljno promišlja o uvođenju predmeta u sve škole koji bi sustavno obrađivao religiju i etiku u duhu dijaloga i tolerancije.

HRVATSKA

Vjeronauk ima dugu tradiciju u hrvatskim župama i školama. Znanstveno promišljanje o vjeronauku (studij katehetike) postoji još od 19. stoljeća. Hrvatski katehetičari (stručnjaci za vjeronauk) međunarodno su priznati.
Dolaskom komunizma u Hrvatsku i u cijelu Jugoslaviju 1945. godine, vjeronauk postaje neobvezan predmet, a 1953. potpuno se odstranjuje iz škola. Sav se vjeronauk odvijao samo u župama.
Pored otežavajućih uvjeta razvija se katehetska (vjeroučiteljska) djelatnost. Pišu se mnoge knjige, organiziraju seminari, osnivaju instituti (npr. poznati Katehetski institut za školovanje vjeroučitelja na Teologiji u Zagrebu).
1979. godine osnovana je katehetska radna ekipa “Symbolon”. Zaslužna je za nastanak izvornih hrvatskih katekizama i udžbenika za vjeronauk (“Pozvani na gozbu”, “Snagom Duha” i dr.). Pripremila je mnogo vrijednih pomagala za rad. Nakana je ostvarivanje kvalitetnog vjeronauka, stvaranje novog govora vjere…
Zahvaljujući demokratskim promjenama vjeronauk je šk. god. 1991./92. vraćen u hrvatske škole. Angažirani rad crkvenih katehetskih stručnjaka tijekom 20. stoljeća mnogo je pomogao kvalitetnom povratku vjeronauka.
Ugovorom Hrvatske i Vatikana predviđeno je da se vjeronauk izvodi u osnovnim i srednjim školama dva sata tjedno. Vjeronauk je izboran konfesionalan predmet. Razlikujemo katolički, evangelički, baptistički, pravoslavni, islamski vjeronauk. U srednjoj školi postoji vjeronauku alternativan predmet – etika. Učenicima je ostavljena sloboda izbora.

IRSKA

U osnovnoj i srednjoj školi postoji konfesionalni vjeronauk. Dio je redovite školske satnice. Crkvena vlast određuje sadržaje i programe predmeta.
Općinske škole moraju predvidjeti mjesto za kapelana koji će u školi obavljati vjerske obrede.

ITALIJA

Nakon II. svjetskog rata bilo je teško stanje za talijansku katehezu i vjeronauk. Postupno se ostvarivala katehetska obnova.
Danas u Italiji postoji veoma velik broj specijaliziranih časopisa za vjeronauk. U Italiji se nalaze poznati fakulteti za školovanje vjeroučitelja.
U svim talijanskim školama izvodi se katolički konfesionalni vjeronauk koji financira država. Moguće je tražiti izuzeće. Katolički vjeronauk mogu pohađati (ako žele) i učenici drugih vjeroispovijesti.

LITVA

Poput Hrvatske mladim stanovnicima Litve omogućeno je pohađanje konfesionalnog vjeronauka. To znači da mogu birati vjeronauk prema izboru, odnosno prema svojoj konfesiji (vjeroispovijesti).
Učenici u Litvi odlučuju između konfesionalnog vjeronauka (čak 9 mogućnosti – razne religije) i etike (model sličan Hrvatskom primjeru).

NJEMAČKA

U nacističkoj Njemačkoj (1939.-1945. god.) vjeronauk je odstranjen iz svih škola.
Nakon 1945. god. vjeronauk je vraćen u sve škole. Redovit je (obvezan) predmet uz mogućnost izuzeća.
Učenici u Njemačkoj vjeronauk mogu birati za završni maturalni rad.
Vjeroučitelj može predavati tek onda kada dobije mandat (ovlaštenje) u ime Crkve od mjesnog biskupa (kao i u Hrvatskoj).
Nekoć se vjeronauk više učio uvodeći u istine vjere, potom istražujući Bibliju, pa Crkvu… U današnjem vjeronauku u središtu su interesa pitanja mladih promatrana svjetlom vjere.

POLJSKA

Dolaskom komunizma u katoličku Poljsku 1945. god. vjeronauk je u školama postao najprije neobvezan, a zatim je 1952. god. ukinut. Nastojalo se oslabiti i crkvenu katehezu (vjeronauk u župi).
Cilj je kateheze odgojiti čestite Poljake i zrele kršćane. Vjera je uvijek bila dosta jaka. Još u doba komunizma više od 90 % srednjoškolaca pohađalo je župnu (crkvenu) katehezu.
Krajem godine 1989. demokratskim promjenama u Poljskoj vjeronauk je vraćen u sve poljske škole. Nije obvezan. Učenici koji žele mogu pohađati alternativni predmet – etiku.

PORTUGAL

Vjeronauk se u Portugalu izvodi u svim javnim školama jedan sat tjedno. Cilj je vjeronauka povezati vjeru i kulturu, vjeru i konkretan život.

ŠPANJOLSKA

Vjeronauk je u Španjolskoj redoviti i obvezni predmet za sve škole, ali ne i za sve učenike. Poštuje se vjerska sloboda i pravo na odabir.
Katolički vjeronauk je predmet kao i svi drugi. Održava se dva sata tjedno u osnovnoj i srednjoj školi. Katolički vjeronauk u Španjolskoj je temeljni školski predmet.
Vjeronauk u Španjolskoj je konfesionalni predmet što znači da je ponuđena mogućnost različitim religijama da sudjeluju u izvođenju predmeta. Za one učenike koji ne žele nastavu vjeronauka postoji mogućnost izuzeća.

ŠVEDSKA

Slično kao u Norveškoj, u Švedskoj je vjeronauk interkonfesionalan – uključuje općenito sve religije. Ne opredijeljuje se ni za jednu opciju. Riječ je o svojevrsnoj religijskoj kulturi. Predmet je obvezan za sve učenike.

UKRAJINA

U školi vjeronauk službeno nije dio školskog programa. Etika je obvezan predmet. Ipak, katolički se vjeronauk ostvaruje kao predmet gdje postoji suglasnost između svećenika (vjeroučitelja) i školskog ravnatelja.

VELIKA BRITANIJA

Vjeronauk u Velikoj Britaniji jest nekonfesionalan. Tzv. “religious education” neka je vrsta religiozne kulture. Obvezan je i redovni predmet.
Učenici nerijetko biraju religijsku kulturu kao nastavni predmet za državnu maturu (završni ispit).
Zanimljiva je praksa da svaki dan mnoge britanske škole radni dan počinju javnom molitvom u kojoj sudjeluju pripadnici različitih konfesija (religija) (*prof. Tvrtko Barun)

Dakle, jasno je vidljivo slijedeće: u gotovo svim europskim zemljama postoji ovakav ili onakav – vjeronauk. Sandra Krpan bi htjela da vjeronauk bude – nikakav.

Šteta da nije pročitala izjavu prof. Jokića koji je rekao: „Ja nisam vjernik, ali po meni nema problema da je konfesionalni vjeronauk u školama. Slično je u većini europskih država, radi se o elementu pluralističkog demokratskog društva ukoliko je, kao što jest, izborni predmet… … Ako roditeljima djece koja idu na vjeronauk ne odgovaraju neke stvari zašto ih upisuju na vjeronauk? To je licemjerje. Svatko ima pravo donijeti odluku.“

Predivno je čitati, družiti, prijateljevati s ovakvim ljudima, ateistima koji poštuju vjernike i ne žele ih zatući radi njihove vjere, kao što je predivno biti vjernik i poštivati pravo na izbor roditelja i djece koji ne žele pohađati vjeronauk. I doprinositi rastu našeg društva, a ne još svirepijim podjelama. Vezati se oko dobra, humanitarnih projekata, a ne čačkati po savjesti drugoga i ne dopustiti mu biti dio nečega čega navedeni želi biti dio. Lijepo je biti čovjek.

Mlada radikalna lavica SDP-a, saborska zastupnica i ujedno ravnateljica OŠ Kastav (valjda uspijeva spojiti svaki mjesec kraj s krajem) ništa nije htjela naučiti iz prakse. Prakse kastavskog župnika koji skuplja novac za učenike OŠ Kastav i omogućava izlete siromašnim klincima, nikada ne pitajući idu li ta djeca na vjeronauk ili ne, jesu li vjernici ili nisu. Povodom kastavske Bele nedeje opet župnik dariva svu djecu škole, nikada ih ne dijeleći na ove ili one, isto to se u župi čini i za vjerske blagdane – dariva se svu djecu. Inače, u školi ove radikalne ljevičarke Sandre Krpan, više od 80% djece pohađa izborni program katoličkog vjeronauka. Sada bi pak ova moderna i ambiciozna ravnateljica u skladu sa svojom (ne)otvorenošću najradije djeci i roditeljima opalila egzemplarni vritnjak u stražnjicu i vratila onu 1952. godinu kada je vjeronauk protjeran iz škole.
Da ne bi.

Kako svijet može lijepo izgledati kada ga čine ljudi koji vole jedni druge bez obzira na različitost i kako je lijepo vjernicima koji ukupno čine preko 94% ovog društva dopustiti da sami odluče zajedno sa svojom djecom žele li ili ne pohađati vjeronauk.

Zbunjen sam. Tko je za zabrane i za nepoštivanje slobode izbor roditelja i djece? Fašisti ili antifašisti?

Marin Miletić

4 misli o “Što želi Sandra Krpan?”

  1. Na žalost u Hrvata ateisti drmaju Hrvatskom još od doba F.Tuđmana koji je iz praktično političkih razloga ponovo postao vjernik. Drugarica Krpan je dokaz tome da pogrešni ljudi u Hrv. dolaze do pozicija gdje zagađuju život, ili pokušavaju vratiti povijest, iako su se Hrvati odrekli tzv. komunizma, ali Hrvati kakvi jesu nisu onemogućili ljudima prošlosti bavljenjem politikom, koja unazaduje budućnost Hrvata u svim sferama života.

  2. Ovakve drugarice, a i spomenute drugove sponzore, potrebno je žurno skinuti sa državnoproračunskih jasala ! Za prvu ruku ! Nakon toga, još žurnije, poraditi na institucijama oduzimanja hrvatskog državljanstva !

  3. Hrvatima nikada nije postavljeno pitanje na referendumu žele li se odreći komunizma/socijalizma (glasalo se samo o neovisnosti). Isto kao što ih se nikada nije pitalo jesu li za sklapanje Vatikanskih ugovora, nego su se ugovori potpisivali iza zatvorenih vrata.
    Inače, jugoslavenskom socijalizmu se može svašta prigovoriti (nejednak razvoj, nedostatak demokracije, nedovoljna sloboda govora, kult ličnosti, politička ubojstva), ali na području ekonomije Juga je bila daleko iznad “nezavisne RH” po industrijalizaciji, životnom standardu, ekonomskom razvoju, društvenom vlasništvu, nezavisnoj vanjskoj politici…Ako je Juga bila “tamnica naroda” kao što Miletić pokušava (srećom bezuspješno) indoktrinirati ljude, pa kako to da RH nije u kapitalizmu postala Švicarska kao što je Tuđman obećavao? :) Naprotiv, sve što je u socijalizmu izgrađeno i stvoreno (rukama naših rodtelja) je u kapitalizmu uništeno i još dan danas se raprodaje da bi se namirili dugovi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *