Izbacimo vjeronauk iz škola!!

Iskreno, kome može smetati nešto što je izborni predmet i nešto što učenici sami ili izabiru ili ne izabiru? Kome može smetati sloboda izbora? Kome može smetati da na primjer, srednjoškolci slušaju ili vjeronauk ili etiku? Sloboda izbora smeta fašistima, pa mi sada nije jasno. Pripadaju li zagovornici gušenja slobode izbora ustašama ili partizanima, da govorim i ja jezikom tako popularnim u ova luda vremena današnjice? Jerbo, nekako mi zuji u ušima da ovi napredni, jelte, uvijek podržavaju slobodu, zar ne? Pa mi sada ništa nije jasno. Tko je tu napredan, a tko nazadan?

Prijatelji, kako ste? Ne brinite nisam se najeo ludih gljiva, niti sam dopustio prodati se za šaku Judinih škuda i izdao temeljne vrednote ovoga svijeta. Samo sam poželio mrvicu vaše pozornosti. Nemojte mi zamjeriti.

Evo, Jutarnji list ne preza u širenju difamacije spram nas katolika. Ovaj put nisu na tapeti nazadni zagovornici prava obitelji, niti se pljucka po biskupima, kardinalu. Ne, ne. Otvorili su novu – staru temu vjeronauka u školama. Pa tako na svojim udarnim stranicama prenose istraživanje koje je napokon dokazalo kako učenici koji pohađaju vjeronauk nisu baš vični u pružanju ruke potrebitima, ali, eto, djeca ateista, klinci koji ne idu na vjeronauk oni jednostavno pršte od dobrote i pomoći svakom čovjeku koji vapi za pomoći.

No, je li to baš tome tako? Bogu hvala, imam kolegicu, teologinju, koja je malo više proanalizirala te znanstvenike. Pa hajmo pročitati što Zrinka Ilić Terzić piše: “Izašao je bombastičan članak u Jutarnjem listu kako je religijsko okruženje za dijete vrlo štetno i kako su djeca ateista suosjećajnija i pokazuju više altruizma. Rađeno je istraživanje i naravno, bila sam privučena već samim naslovom. I naravno, nakon proučavanja, debatiranja, pisanja raznih eseja, potražila sam izvorni članak, proučila autore i bilo je dovoljno par klikova da se sve vidi. Dr. Kang Lee i nositelj istraživanja dr. Jean Decety su članovi Richard Dawkins Foundation. Dawkins je jedan od najgorljivijih i može se slobodno reći, militantnih ateista koji to ne krije i koji popularizira biologiju unutar svojih teza o evoluciji i napadu na sve što je religijsko, osobito kršćansko. To je njegova fondacija. Youtube je prepun njegovih video uradaka o evoluciji, teoriji sebičnog gena (unutar koje i ne može objasniti altruizam, ne uspijeva mu), ili pak dueli sa različitim religijskim stručnjacima. (vrlo zanimljivi!)
On u uvodu svoje Fondacije kaže: “Dear Friend,
The mission of the Richard Dawkins Foundation is to promote scientific literacy and a SECULAR WORLDVIEW Some might see this as two distinct missions: 1) Teaching the value of science, and 2) Advancing SECULARISM.”
Dakle, radi se o istraživanjima svjetonazorske pozadine i cilja koji je potkrijepa SEKULARIZMA. (U istraživanju je sudjelovalo 510 muslimanskih obitelji, 280 kršćanskih, 29 Židovskih, 18 budističkih, 5 Hindu i 323 nereligioznih.) Ovo je ekipa koja financira ove stručnjake koji dokazuju kako vjera nema smisla. https://richarddawkins.net/aboutus. No, kod nas u RH će malo njih dublje zagrebati u pozadinu članka, pa će se ovo uzeti kao generalno mjerilo istine”, piše Zrinka Ilić Terzić.

I eto nas. Vjeronauk naravno smeta svim rigidnim ateistima koji po bespućima fesja pišu kako bi vjernici i njihovi popovi trebali dobiti metak u čelo, kako nas treba sve na Goli otok i pobiti i tako, takve vrste slične bljuvotine njih tolerantnih inače ljudi. Na sve, osim na Isusa i njegove učenike. Ili pak, bolje reći, kako su tolerantni na grijeh, a nikako na istinu.

Nastavi čitati Izbacimo vjeronauk iz škola!!

Rulja naprosto voli radije birati barabe ovoga svijeta

Nekako mi se čini, da rulja uvijek radije bira barabu nego li Isusa. Baraba ne propitkuje, baraba ne postavlja zahtjeve, baraba ništa ne traži, ali ništa i ne daje. Baraba je predstavnik obmana i laži, prolaznosti i propasti. S druge pak strane Isus talasa. Talasa toliko jako da njegova pojava, riječ, djelovanje uzrokuje situacije: ili – ili.

Oprostite mi. Ja vam spadam u onu skupinu građana ove zemlje koja živi svoju vjeru. To su vam ljudi koji nedjeljom idu s obitelji na misu. Da prostite, u crkvu uđem čak nerijetko i svaki dan, ono, kako proći pored otvorenih vrata crkve, a ne doći pozdraviti Prijatelja koji tamo u tabernakulu strpljivo prebiva u svojoj Stvarnoj Prisutnosti. Kada stignem, volim i preko tjedna otići na misu. Tako volim kada me pere milošću svoje ljubavi kroz sakrament ispovijedi. O, koje li radosti.  Volim tog Isusa koji je toliko toga učinio za mene, moju obitelj, moje skaute, moj grad i voljenu mi Domovinu. Volim s njim biti prijatelj i volim da je i on meni Prijatelj.

Ja vam spadam među one građane našeg društva koji se stvarno trude živjeti onako kako jezikom pričamo da bi kršćani trebali živjeti. Nije to baš jednostavno uvijek, ali što ćete, naime nikada nisam volio jednostavne stvari. Naprosto ti široki putevi, putevi tapšanja i hvale, putevi ljudske dimenzije uspjeha nikada me nisu opčinjavali. Jerbo, kako ja da budem na vrhu časti i slave, ako je moj Učitelj baš zato jer je ustrajao u istini i pravdi završio na drvetu križa. Zato i u 36. godini živim za izazove. U svim područjima života. Zato treniram kao pas dva puta dnevno, da bih mogao jurcati za bekovima protivničke ekipe mlađima od mene katkada i dvadeset godina. Zato se trudim tjedno pročitati knjigu. Zato mi je obitelj sve. Zato stalno izmišljam novine za svoje skaute. Zato pazim na ishranu. Zato se tjedno ispovijedam. Zato sanjam. I ostvarujem snove.

Nekako mi se čini, da rulja uvijek radije bira barabu nego li Isusa. Baraba ne propitkuje, baraba ne postavlja zahtjeve, baraba ništa ne traži, ali ništa i ne daje. Baraba je predstavnik obmana i laži, prolaznosti i propasti. S druge pak strane Isus talasa. Talasa toliko jako da njegova pojava, riječ, djelovanje uzrokuje situacije: ili – ili. Ili shvatiš da je on Mesija, Sin Božji, Spasitelj svijeta i Otkupitelj čovjeka i kreneš ga slijediti ili te On i njegov nauk silno živcira, uznemiruje, čini te nesigurnim, toliko nesigurnim u danas i u svoje sutra da ga ti radije odlučuješ zanijekati nego dopustiti da On tebe promijeni.

Dolaze izbori. Nacionalni, jelte. Osobno razlikujem te “velike”, od onih “malih”, lokalnih izbora. Kada odlučujem lokalno razmišljam o kvaliteti osoba koje bi htjele voditi moje malo mjesto, moj grad Kastav. Pa gledam kompetenciju, druge kvalitete, spremnost na suradnju… promatram i one druge, oporbu. Razmišljam i analiziram tko će od njih dvoje prije sagraditi novu cestu, odvod i kanalizaciju, tko će se pobrinuti bolje za rasvjetu u mojoj ulici, tko ima sposobnosti i odvažnosti moj kraj učiniti ljepšim i kvalitetnijim mjestom za život. To su važne stavke, ali one su lokalne stavke. Katkada svoje povjerenje darujem nekome tko ne dijeli moje svijetonazorske poglede, ali znam da je pošten i stručan čovjek i da neće krasti, da živi za svoj kraj. Mirne savjesti, mogu tada glasati za njega.

No, nacionalni, veliki izbori su nešto sasvim drugačije. Mijenja se smjer kojim moja zemlja putuje. Donosi se niz ideoloških odluka. Postavlja se koncept odgoja mladih. Stavlja se u neki kontekst čovjek od trenutka začeća, pa do načina smrti (umjetna oplodnja, eutanazija). Projektima se društvo usmjerava u liberalni i(li) lijevi koncept poimanja sustava, ili pak u onu drugu stranu ili možda priklanja se nekome tko drži do kršćanskih vrednota. Veliki izbori donose prevagu u Saboru, a Sabor u našem sustavu donosi zakone, a ljudi u našoj Domovini po tim zakonima žive. Ti zakoni mogu biti usmjereni na dobro, a mogu biti na zlo.
Pozorno sam pratio sve što se događa proteklih tjedana, mjeseci, godina. Ne mogu zaboraviti da mnogi koji su imali svetu priliku napraviti od naše Domovine zemlju radosti, učinili su je zemljom tuge, jaza između bogatih i siromašnih, napose radi vlastite pohlepe i gramzivosti želje sebe namiriti, svoje uhljebiti, svojima omogućiti lagodni život. To su radili u tajnosti, a u javnosti su pričali bajke o domoljublju i predanosti. Jako su me učinili nesretnim. Mnogo puta i na više načina. Sami su pokazali da im nije stalo do glasa pojedinca, do izvorne demokracije, do obitelji i braka. Iako i u toj stranci ima jako mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi, stvarno držim da je i ona potrebna nutarnje, duhovne katarze. Kako bi otpali svi oni kojima je na pameti samo vlastiti probitak, ali i svi oni koji stvarno u privatnom životu ne žive dostojno vjere kojom se vole, u predizborno vrijeme, tako hvalisati.

Nastavi čitati Rulja naprosto voli radije birati barabe ovoga svijeta

Dopustite Mu, molim vas

Prijatelji, kako ste? Često razmišljam o svojoj braći i sestrama za koje kada vidim što pišu po bespućima neta, stvarno se pitam poznaju li uopće Isusa?

Nevjerojatna je ta njihova hladnoća kojom se usuđuju odbaciti čovjeka radi njegova lutalaštva ili pak, radi rana koje i javno dotični/a pokazuje. U misli mi dolazi ona situacija Isusa i prostitutke. Isus joj jasno daje do znanja da ju prihvaća, da ju ljubi unatoč tome što joj isto tako svjedoči kako zna kako dotična živi. Isus dakle, pokazuje ženi da joj vidi sve grijehe i rane koje ju razaraju, ali joj pruža svoju ruku, ljubi ju i prihvaća. Tek u tom trenutku PRIHVAĆANJA u LJUBAVI događa se istinska metanoia. Zamisli, vjerojatno se pitala ta sirota žena, ovaj iako vidi tko sam i kakva sam, ne osuđuje me, čak štoviše, pruža mi ruku i ljubi me. Tek tada, kada se dogodilo obraćenje, kada je ta žena upoznala svoga Učitelja i Spasitelja, kada su joj oprošteni grijesi, Isus joj govori da više ne griješi.
Mnogi se danas dovode u opasnost osuđivanja bez ljubljenja, otimajući tako tom čovjeku pravo na obraćenje. Mi ga tada još snažnije pečatimo nepoželjnim, bacamo ga od sebe na margine, tamo daleko od svete vatre koja grije našu nutrinu i nutrine svih onih koji ljube Istinu.

O tome papa Franjo toliko govori. Milosrđe je u temelju kršćanstva jer je Bog sam Ljubav, toliko predana da je dopustio Sina svoga dati ovome svijetu da umre na drvetu sramote koje tako po njemu postaje drvo slave. Nitko na svijetu nikada prije i poslije neće imati tu i takvu moć sramotu pretvoriti u slavu, tugu u radost, očaj u nadu kao što je činio, kao što čini i kao što će činiti Isus. Farizeji pak današnjice, a ima ih pregršt, ljube slovo Zakona, a ne sadržaj Zakona, pogubiše se posve u slijepom obdržavanju vanjštine, dok su nažalost mnogi iznutra mnogo truliji od onih u koje upiru svoje prste. Odgovorno tvrdim, onaj koji ne ljubi drugoga, pa i onoga koji je dalek od nas u ovome ili onome, taj Boga nije upoznao u punini njegova bivstva. On je sličan čovjeku koji tvrdi da izvrsno poznaje more, a sam je pak cijeli život plivao s leptirićima u plićaku lokalne plaže.

Nastavi čitati Dopustite Mu, molim vas