Pas Željke Markić spava mirno

14308B23-2759-4636-A71B-36754728E24DMOŽE LI PAS POSTATI ČOVJEK

Otprilike smo upoznati žalosnom činjenicom paljenja sirotih žena koje su bili optužene od vlasti i uz nažalost slaganje i potporu dijela kršćanske hijerarhije katolika i protestanata završile na lomači. Sa sarkastičnim suđenjem bez prava na pravednu obranu, samo s tužiteljima koji su već unaprijed donijeli presudu, a za javnost su organizirali predstavu ne bi li tu istu javnost uvjerili u ispravnost vlastitih odluka – paljenje žena po javnim trgovima. Danas je sve puno perfidnije, uloge su se promijenile. Kršćani su nanovo proganjani, iza kulisa predstava stoje režiseri linčovanja svih onih koji se drznu javno iskazati vlastito mišljenje, koje se razlikuje od njihova.

Lomače su medijske, vatra je, usuđujem se reći, gotovo jednako opasna. Tamo si izgubio život i došao ispred Gospodina kojeg je jako žalostilo ludilo sumanutih mučitelja. Danas si spaljen na medijskoj lomači, javno difamiran, klevetan, marginaliziran, posut katranom mržnje i obljepljen perjem kvazi katoličkog fundamentalizma. Jer, ti opsjenari ne trpe zdravu nauku, odbacuju Isusa Krista i reže, da dobro ste pročitali, reže na svaki pokušaj medijskog probijanja nečega što donosi ugrozu njihovim obmanama. Možete li zamisliti, u paralernom univerzumu, da se digne medijsko linčovanje na urednika nekog dnevnog lista, a kamoli na vlasnika,  jer, eto, u njegovim novinama je novinar napisao bljuvotine o Crkvi, vjeri, o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima? Naravno da ne možete. Jer, kada ta druga strana jednog jednoumlja iskazuje svoju netrpeljivost prema Isusu i Crkvi, Domovinskom ratu, onda su oni progresivni, moderni, otvoreni. Kada pak neka druga strana misli da ima pravo misliti drugačije – nastupa javno histeriziranje, neartikulirani subjektivni ispadi koji se plaše suočiti s drugačijim mišljenjem. U nedostatku sile argumenta oni koriste argument sile. Žalosno, zar ne?

ŠTO S TIM ŽIVOTINJAMA
Ne mogu ne napisati da se ne slažem s dijelom tekstova koji izlaze na portalu narod.hr. Jednostavno govoreći, pripadam onim ljudima koji drže da i u trenutku isticanja istine, ona se mora moći reći više s ljubavlju. Meni osobno sve je to malo (pre)sirovo. Barem, za moj ukus. No, legitimno pravo svakoga je napisati što misli o temi o kojoj želi misliti što hoće, sve dok ne poziva na ubijanje ili neke druge oblike mržnje. Nedavno je na portalu narod.hr izašao jedan tekst o životinjama i promišljanje novinarke Ane Todorić je li mjesto životinjama u krevetu. Pustimo sada kvalitetu navedenog teksta, miješanje krušaka i navodnjavanja uzbekistanske visoravni, barem se meni tako čini, u tekstu koji je mogao biti puno kvalitetnije napisan. No, legitimno i demokratski je da bilo tko napiše što god želi. Pa i to da želi u svom krevetu spavati s rozim jednorogom, shvaćate li? Ili da pak misli da su pande najodvratnije životinje na svijetu. To što su pande preslatke meni, tebi, ovima i onima, a toj osobi su najodvratnije, temeljno pravo svakoga je tvrditi što želi pa makar to bila i najveća glupost na svijetu iz našeg kuta gledišta. Da podcrtam: potpuno je legitimno novinarki portala narod.hr napisati da ona drži kako životinjama nema mjesta u kući, a pogotovo ne u krevetu. Potpuno je legitimno pritom na tu temu vezati i istospolne zajednice, iako je meni osobno sve to malo čudno, da se blago izrazim, ali to je njezino pravo. Onemogućiti joj to pravo, pritom je teško diskreditirati, pozivati na odstrel to mogu samo nacisti. A to se danas događa. Dobro, to mogu i komunisti, pa bih skoro napisao i to se danas događa. Mržnja spram Željke Markić je prestrašna. Ima nešto dijabolično u toj mržnji koja organski izlazi iz svih pukotina našeg društva i ne može se sakriti u javnim ispadima. Histerično tako ima ispade poznata radijska voditeljica na Otvorenom koja se potpuno subjektivno priklonila mrziteljima i mrtva hladna ne reagira, već dopušta mržnju kada  slušatelj u eteru emocionalno rastrojen vrišti huškački da bi se radije valjao u govnima, s galebovima, s muhama u krevetu nego s Željkom Markić. Neki bi stvarno mogli iskoristiti blagodati našeg zdravstvenog sustava i besplatno posjetiti odjel psihijatrije. Čisto da im bude bolje. Pod vodstvom lijevih i isključivih medija opet je Željka kriva za – sve. Pazite, u ovom slučaju navedena nije niti autorica nekima spornog teksta!? No, to ne zanima suce našeg vremena. Valjaju se oni tako, razni: pretili i atlete, vrhunski borci i propali političari poput Filipovića, svi oni željni pet minuta reflektora slave, razgolićeni mladci i žene… svi se oni valjaju po svojim krevetima radeći selfije s vlastitim ljubimcima šaljući difamacijske poruke Željki Markić. Ako su već svi oni netrpeljivi prema onima koji imaju drugačije razmišljanje, ako već svi oni pokazuju isključivost koja žalosti,  zašto pak đonom u glavu udaraju nekoga tko uopće nije niti autor teksta? Razlog je provizoran: oni, barem se tako čini, mrze sve različite koji se ne uklapaju u njihove kalupe naprednjaštva. Žalosti i taj oblik primitivizma i nezrelosti hrvatskih medijskih djelatnika kojima je fora i kul sprdanje s temom udovica hrvatskih branitelja, ali kada im netko napiše drugačije mišljenje o, kako vidimo, na primjer spavanju životinja u krevetu, odmah krene lavina uvreda, notorne mržnje kakve se ne bi posramili najveći zlikovački sustavi prošlosti. To dovoljno govori o svima: ustvari to govori o jadnosti svih onih koji su demokratični samo u okruženju svojih istomišljenika. Kako površno i nezrelo. Kako jadno. I kako, po demokraciju, opasno.

LJEPOTA ŽIVOTINJA

EA9EB0C5-E73E-4225-A518-57E7233C384CŽivotinje su divne. O Bože koliko li ih ja volim. Oduvijek sam okružen životinjama. Psima, mačkama. Katolički skaut sam, uživam u prirodi, u očuvanju prirode i očuvanju životinjskog svijeta. Bog nam je dao životinje da se skrbimo o njima, a kućne ljubimce da nam donose radost u život, da se kroz igru i suživot razvijamo i uveseljavamo. Jesu li životinje jednake čovjeku? Jednake ne, ali vrlo slične. Kako su nam znanosti pokazale čovjek je dio životinjskog svijeta i dijeli neke zajedničke karakteristike poput empatije, ili svijesti o pravednost i s drugim visoko razvijenim životinjama.

Nastavi čitati Pas Željke Markić spava mirno

Bebofobija i stiskanje gnojnog prišta

FB_IMG_1463898012461Niti jedna žena ovoga svijeta nije pojela čips pa ostala trudna. Ili ono, ujutro se probudi pa zove mamu, mamaaaaaa popila sam votku sinoć, pa sam ostala trudna, od votke. Ili ono, jela sam jabuku, a vidi sada – raste mi klinac u trbuhu. Nije začeto dijete u ženinoj utrobi prišt koji je izrastao sam od sebe pa ga treba istisnuti, neka nakupina tumora, nešto što se dogodilo samo od sebe pa to možeš i ukloniti. Svaka žena ovoga svijeta ostane trudna jerbo se u priču uključio i muškarac. Na ovaj ili onaj način. U ovom ili onom položaju. Sjeme tog muškarca je sa svojim genetskim kodom ušlo tamo gdje je ušlo i spojilo se sa stanicom žene koja u predivnom čudu stvaranja postaje nešto – treće. Postaje novi život, život poseban, jedinstven, život u koji je baš tada i upravo tada zapisan cijeli genetski kod svega novoga, tog novog života.

Pozdrav dragi ljudi, kako ste? Evo, u Zaljevu je sunce. Sunce potiče stvaranje D vitamina i općenito su ljudi sretniji, razigraniji na suncu. No, uzalud ti sve zrake sunca ovoga svijeta ako je u tebi tamna noć duše, baruština i ustajali vonj truleži, da prostite. Figurativno govoreći, naravno.

Hod za život pokazao je nekoliko stvari. Prvo, vjernici se bude. Katolici, pravoslavci, protestanti, muslimani, židovi kao i svi razboriti ljudi žele javno posvjedočiti ono što u svom srcu drže dubokom istinom: život započinje začećem nitko nema pravo u ime prava oduzeti život nevinom biću.

Otpor onih drugih koji nisu za prava nerođenog djeteta i koji drugačije poimlju ovaj svijet je snažan. On je legitiman, da se razumijemo i ja bih rekao u nekom čudnom izričaju – dobar. Dobar jer pokazuje, razotkriva, kristalizira duhovnu dimenziju koja nas sve obuhvaća. Čovjek nije samo biće mesa, biće tijela, Krist je jasno to rekao, sjetimo se samo njegova „Tijelo samo po sebi ne vrijedi ništa“, tijelo vrijedi jer ga duša čovjekova besmrtna uzdiže iznad raspadljivosti ovoga vremena, duša ima moć Odozgor okupiti jednom raspadljive čestice ponovno zajedno u – uskršnje tijelo. Sjajno, čisto, snažno, besprijekorno.

U našoj Domovini, kao i u cijelom svijetu, traje duhovna bitka. Duhovni rat, da budem još jasniji. Rat između Kristova Kraljevstva i kraljevstva sotone, palog kneza tame, đavla, za kojega Isus kaže da je otac laži. Vjernici kojima to nije jasno i kojima ovakav izričaj izaziva negodovanje ili čuđenje preporučam više čitati Bibliju, a manje Index i ostale portale čija jedina uloga je udaljiti vas od istine. Rat se vodi na mnogim područjima, a jedna od najvećih bitki vodi se na području života. Bespuća interneta obiluju jakim feminističkim snagama koje rulju uvjeravaju da žena ima pravo abortirati, milozvučnim pjesničkim stihoklepanjem, obrnutim misaonim premisama, u naprednjačkom stilu difamiraju Bibliju, Isusa, sve vjernike ismijavajući se nama nazadnima jer smo odlučili jasno stati u obranu života.

Dakle, koji vam je jarac? Žena ima pravo odlučiti s kim će spavati, a s kim neće. Hoće li spadati u kategoriju lakodavajućih žena ili pak onih koje drže do časti, žena ima pravo odabrati s kim će biti, gdje će raditi, što će završiti, kuda će hodati, kako će se odijevati, što će činiti sa svojom kosom, koju šminku će koristiti, hoće li hodati u štiklama ili u starkama, ili hoće li na jednu nogu staviti ribarsku čizmu, a na drugu štiklu od petnaest centimetara, ima pravo govoriti, vikati, plakati, smijati se, žena ima pravo odlučivati o sebi. Ali, nema ama baš nikakvo pravo odlučivati o novom životu.

Niti jedna žena ovoga svijeta nije pojela čips pa ostala trudna. Ili ono, ujutro se probudi pa zove mamu, mamaaaaaa popila sam votku sinoć, pa sam ostala trudna, od votke. Ili ono, jela sam jabuku, a vidi sada – raste mi klinac u trbuhu. Nije začeto dijete u ženinoj utrobi prišt koji je izrastao sam od sebe pa ga treba istisnuti, neka nakupina tumora, nešto što je izraslo samo od sebe pa to možeš i ukloniti. Svaka žena ovoga svijeta ostane trudna jerbo se u priču uključio i muškarac. Na ovaj ili onaj način. U ovom ili onom položaju. Sjeme tog muškarca je sa svojim genetskim kodom ušlo tamo gdje je ušlo i spojilo se sa stanicom žene koja u predivnom čudu stvaranja postaje nešto – treće. Postaje novi život, život poseban, jedinstven, život u koji je baš tada i upravo tada zapisan cijeli genetski kod svega novoga, tog novog života. Dakle, ne radi se o gnojnom čiru na ženi koji treba otkloniti, radi se o potpuno novom i jedinstvenom novom životu. I eto, znanost će vrlo skoro sam iz tog novog života sve iščitati: visinu, boju očiju, kose, baš sve od tog novog i predivnog života.

Ne postoji pravo ikoga na ovoj zemlji ili u kozmosu tko bi mogao reći tom novom životu: stvoren si, nastao si, ja ću te sada uništiti.
Spavala si s nekim, neodgovorno živiš? Rodi ženo, nemaš pravo oteti život životu, nemaš pravo na ubojstvo. Rodi i pusti to dijete da dođe na ovaj svijet, da puzi, da uči hodati, da se smije i plače, da uči raste i razvija se, da se zaljubljuje, da se obrazuje, zaposli i da osnuje svoju obitelj. Od kuda ti drskosti prekinuti život zato jer ti nisi spremna, jer je novi život nastao jeftinim seksom u tri ujutro na dva promila dopa s nekim mekušcem od lika koji se boji svoje sjene, koji je izdao viteštvo muškarca, koji je pljunuo na sebe kada je odbio odgovornost odnosa. Da prostite, ako već ne kužiš vjeru, ako nisi odgovoran, daj barem stavi kondom, nemjerljivo je manji to grijeh, nego grijeh ubojstva, smrtni grijeh abortusa. U kojoj god situaciji bili, život nije birao trenutak nastanka, on jest nastao, povratka nema, tu je. I tada ga treba zaštititi u svakom trenutku.

Ustvari, nemojmo si lagati. Ova borba je borba duhovne dimenzije. Borba Zloga i borba Dobra. Kaže apostol Pavao u poslanici Efežanima: ‘da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.’

Braćo i sestre. Ne kockajte se svojim životom. Jer, ako se svrstate pod barjak onoga koji ruši Isusa u ovome svijetu što vam je očekivati kada dođete ispred Učitelja ispuniti ono što je Isus rekao: ‘Svako koljeno past će nice preda me i položiti račun za vlastiti život.’
Neka nam se Gospodin smiluje.
Svima.

Marin Miletić