Veličanstveni HOD za život

IMG_1071VELIČANSTVENI HOD ZA ŽIVOT
Nerijetko u medijima čujemo kritike usmjerene prema građanima da nismo aktivni i da ne želimo izaći na ulice. Onda kada se pak dogodi veličanstveni izlazak na ulice i to u Zagrebu preko 20 tisuća ljudi i u Splitu preko 10 tisuća, onda pak opet neki nisu zadovoljni. Razlog je, zar nije tako očito, provizoran: rigidna netolerantna manja skupina građana je dobronamjerna samo prema svakome tko misli jednako kao i ona sama. Čim se dogodi javni istup ikoga tko misli drugačije, te malene ali izvrsno organizirane i financijski dobro potpomognute iz raznih centara moći skupine, dižu se na zadnje noge i vrište zaglušujućom disonantnom bukom ukazujući da se događa nešto što se po njima ne bi smjelo nikako događati. A radi se ustvari samo i jedino o događanju – demokracije. Oni su tako privatizirali toleranciju, uništili njezinu suštinu, svojatajući je samo u svoje ideološki obojane svijetonazore. Ta njihova duga, nije više predivna duga sa desecima različitih boja, oni su je, u ime lažne tolerancije, učinili sivom, jednoličnom, žalosnom.

HOD ZA ŽIVOT
Podsjetimo se. Prošle subote u Zagrebu i Splitu dogodio se veličanstveni HOD za život. Govorit ću više o ovome zagrebačkom, budući sam i sam s obitelji i skautima sudjelovao u njemu. HOD za život je manifestacija koja okuplja sve one građane Republike Hrvatske koji drže kako je potrebno dignuti svoj glas za prava onih koji nemaju glasa – nerođena djeca. HOD za život okuplja tisuće i tisuće građana potpuno različitog svjetonazora, političkih opredjeljenja, glazbenih i sportskih ukusa. Tako je, na primjer, u zagrebačkom HOD-u sudjelovala skupina HARE KRIŠNA vjernika, pravoslavci, protestanti, katolici, Bošnjaci muslimani, ali i pripadnici Bad Blue Boysa, kao i mi neki aktivni pripadnici Armade, umjetnici, glazbenici, odvjetnici, profesori, radnici, zaposleni i nezaposleni, aktivni sportaši, ali i oni kojima je sportska aktivnost odlazak do pekare po topli kruh. Na tisuće žena, mahom zrele i studentske dobi, mnoge mlade obitelji s djecom ponosno su podržale HOD. Onaj splitski HOD podržao je i Marijan Ban svima nama dobro poznati glazbeni autor i kultni pjevač. Predivno mi je bilo svjedočiti tolikoj različitosti. Jednostavnim riječnikom govoreći, HOD okuplja sve one toliko drugačije kojima je ipak nešto zajedničko: život kao svetinja. Velika većina građana drži kako svakom pravu, pa i pravu na obrazovanje, na posao, na radost, na izražavanje, ipak predstoji temeljno pravo da se dopusti svakome biti rođen. Ukoliko se otme pravo djetetu roditi se, ono jednostavno više ne može participirati u niti jednom ljudskom pravu jer mu je oteto temeljno ljudsko pravo na život. Zato je vrlo bitno posvijestiti si, postignemo li društveni konsenzus oko ovoga temeljnoga ljudskog prava – prava na život, možemo se svi zajedno boriti i za pravo na rad, pravo na dostojanstvo života, pravo na obrazovanje i na sva ostala prava koja možete imati jedino ako – živite. To nije nikakvo vjersko pitanje, nego je to pitanje dosega naše civilizacije koja mora moći smoći snage dopustiti najranjivijima i najmanjima da se rode.

Nastavi čitati Veličanstveni HOD za život

Što želi Sandra Krpan?

zzds0715Sandra Krpan je ustvari javnosti otkrila kako pripada radikalnoj struji unutar SDP-a koja ne prihvaća različitost, ne poštuje slobodu vjeroispovijesti, ne želi dopustiti roditeljima pravo na izbor, želi gušiti temeljne ljudske slobode, ne prihvaća tradiciju hrvatskog školskog sustava, ne poštuje tradiciju hrvatskog društva uopće i želi nametati nešto protivno međudržavnim valjanim ugovorima, te želi potpuno smanjiti prava drugih vjerskih zajednica koje su u svakom smislu napredovale i radi navedenih ‘Vatikanskih ugovora’, budući na primjer, islamska zajednica javno svjedoči kako su upravo radi tih ugovora njima omogućena osnovna vjernička i ljudska prava.

PXL_020616_13104863Sandra Krpan je ravnateljica OŠ Kastav. Naravno da je u našem društvu moguće obnašati niz funkcija i za to primati plaću, pa je Sandri Krpan tako njezina stranka – SDP poslužila kao izvrsna odskočna daska, katapultirana je tako Sandra Krpan, predanim stranačkim radom, prijateljstvom s visokopozicioniranim SDP-ovcima, posebice Željkom Jovanovićem i u saborske klupe. Tako tu prima lijepu saborsku plaću, a da ipak ne bude zgorega, eto tu je i njezin prvotno-drugotni posao, posao ravnatelja OŠ Kastav.

Sandra Krpan je na glasu kao iznimno ambiciozna osoba koja se ne libi učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi se ostvarila u onoj dimenziji u kojoj dotična drži shodnim se i ostvariti. No, njezin posljednji ispad u saborskim klupama gdje se potpuno pogubljenim glasom, tonalitetom koji odaje laganu histeriju javno zatražila – zabranu vjeronauka u školama.

Sandra Krpan je navedenim istupom učinila ono što je zamislila, naprosto želi se pozicionirati u novim budućim preslagivanjima što stranačkim, a što možda uskoro i na vlasti kao ona koja valjda stoji na bastionu zaštite slobodarske misli i slobode same, a to valjda ona dokazuje – zabranama.

Sandra Krpan je ustvari javnosti otkrila kako pripada radikalnoj struju unutar SDP-a koja ne prihvaća različitost, ne poštuje slobodu vjeroispovijesti, ne želi dopustiti roditeljima pravo na izbor, želi gušiti temeljne ljudske slobode, ne prihvaća tradiciju hrvatskog školskog sustava, ne poštuje tradiciju hrvatskog društva uopće i želi nametati nešto protivno međudržavnim valjanim ugovorima, te želi potpuno smanjiti prava drugih vjerskih zajednica koje su u svakom smislu napredovale i radi navedenih ‘Vatikanskih ugovora’, budući na primjer, islamska zajednica javno svjedoči kako su upravo radi tih ugovora njima omogućena osnovna vjernička i ljudska prava.

Vjeronauk u školskom sustavu postoji više od dvije stotine godina. Nije postojao jedino za vrijeme komunističke tamnice naroda Jugoslavije. Vjeronauk je izborni predmet. Biraju ga oni koji ga žele pohađati. Tko ga ne želi pohađati, taj ga ne pohađa. Na kraju godine se svatko s vjeronauka može ispisati i više ga ne pohađati.

Škole nisu samo obrazovne ustanove, one su i odgojne ustanove. Vjeronauk je odgojni predmet koji u svojoj slobodi nudi kršćansku dimenziju odgoja onim roditeljima koji se opredijele za navedeno. U nastavnom planu i programu uči se i o vrijednostima drugih religija, potiče se međuvjerski dijalog, dolaze na nastavu vjeronauka i gosti predstavnici drugih religija, tolerancija, uči se djecu misliti, organizira se niz humanitarnih i volonterskih projekata, mnoštva dobra se dogodi upravo kroz izborni program vjeronauka.

Sandra Krpan predstavlja onu struju koja više liči na Radničku frontu, radikalnu komunističku opciju izrazito kršćanofobski raspoloženu, nego na modernu socijal-demokratsku partiju otvorenu različitim promišljanjima koja poštuje slobodu misli, ali vrednuje i tekovine društva u kojem dotična stranka djeluje. Ivici Račanu je slabo, ima teške želučane tegobe dok s Isusom priča u nebeskom Jeruzalemu o svim današnjim radikalima nekoć njegove stranke.

Šteta da Sandra Krpan nije barem malo više europski nastrojena. Jer da jest, lagano bi barem izguglala koje su to države EU zabranile vjeronauk, koje su to države potjerale vjerski odgoj iz škola?

AUSTRIJA

Vjeronauk u školama Austrije ima dugu tradiciju. Potpuno je bio ukinut tijekom nacističkog režima. Godine 1945. vjeronauk je vraćen u sve državne škole.
Vjeronauk je obvezan predmet u školi. Ostvaruje se dva sata tjedno tijekom školovanja. Roditelji djece mlađe od 14 godina mogu tražiti izuzeće od vjeronauka (7 %).
Dok je za djecu osnovne škole obvezan predmet, za srednjoškolce je vjeronauk u Austriji izboran predmet.
Osim vjeronauka u školama, u svim se austrijskim župama (crkvenim zajednicama) ostvaruje župna kateheza.

BELGIJA

U Belgiji postoje dvije vrste srednjih škola – državne i katoličke. Katoličke srednje škole pohađa oko 60 % mladih.
U katoličkim je školama vjeronauk obvezan (dva sata tjedno). U državnim školama učenici biraju između nastave religije (katoličke, protestantske, hebrejske ili islamske) ili nekonfesionalne etike.
Svrha je vjeronauka suočavanje mladih s istinskim životnim problemima, posebno s problemom smisla života. Vjeronauk želi potaknuti osloboditeljsko djelovanje u svijetu u duhu vjere.

FRANCUSKA

Francuska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema vjeronauk u školama (slično kao i nama susjedna Slovenija).
Odgovor na pitanje, zašto u Francuskoj nema vjeronauka u školama, nalazi se u prošlosti. Riječ je o događaju Francuske relovucije (18. st.) i odvajanju države od Crkve (religije).
Premda vjeronauk postoji samo u katoličkim školama, u državnim školama postoji jedan slobodan dan u tjednu (najčešće srijeda) za izvannastavne aktivnosti, među njima i vjeronauk (slobodan izbor).
Posljednjih desetak godina u Francuskoj se ozbiljno promišlja o uvođenju predmeta u sve škole koji bi sustavno obrađivao religiju i etiku u duhu dijaloga i tolerancije.

HRVATSKA

Vjeronauk ima dugu tradiciju u hrvatskim župama i školama. Znanstveno promišljanje o vjeronauku (studij katehetike) postoji još od 19. stoljeća. Hrvatski katehetičari (stručnjaci za vjeronauk) međunarodno su priznati.
Dolaskom komunizma u Hrvatsku i u cijelu Jugoslaviju 1945. godine, vjeronauk postaje neobvezan predmet, a 1953. potpuno se odstranjuje iz škola. Sav se vjeronauk odvijao samo u župama.
Pored otežavajućih uvjeta razvija se katehetska (vjeroučiteljska) djelatnost. Pišu se mnoge knjige, organiziraju seminari, osnivaju instituti (npr. poznati Katehetski institut za školovanje vjeroučitelja na Teologiji u Zagrebu).
1979. godine osnovana je katehetska radna ekipa “Symbolon”. Zaslužna je za nastanak izvornih hrvatskih katekizama i udžbenika za vjeronauk (“Pozvani na gozbu”, “Snagom Duha” i dr.). Pripremila je mnogo vrijednih pomagala za rad. Nakana je ostvarivanje kvalitetnog vjeronauka, stvaranje novog govora vjere…
Zahvaljujući demokratskim promjenama vjeronauk je šk. god. 1991./92. vraćen u hrvatske škole. Angažirani rad crkvenih katehetskih stručnjaka tijekom 20. stoljeća mnogo je pomogao kvalitetnom povratku vjeronauka.
Ugovorom Hrvatske i Vatikana predviđeno je da se vjeronauk izvodi u osnovnim i srednjim školama dva sata tjedno. Vjeronauk je izboran konfesionalan predmet. Razlikujemo katolički, evangelički, baptistički, pravoslavni, islamski vjeronauk. U srednjoj školi postoji vjeronauku alternativan predmet – etika. Učenicima je ostavljena sloboda izbora.

IRSKA

U osnovnoj i srednjoj školi postoji konfesionalni vjeronauk. Dio je redovite školske satnice. Crkvena vlast određuje sadržaje i programe predmeta.
Općinske škole moraju predvidjeti mjesto za kapelana koji će u školi obavljati vjerske obrede.

Nastavi čitati Što želi Sandra Krpan?

Zavodljivost grijeha: fatamorgana u pustinji, radosno hopsaš jer si ugledao predivnu oazu, a u stvarnosti ideš prema provaliji užasa

(Pismo katolicima povodom ljetne raspamećenosti)

Hej, ljudi, kako ste? Poskakujete li po Zrćima današnjice ushićeni jerbo vam je sve dopušteno? I eto, pogonjeni tim potocima gospodina Etanola i razne druge kemije koja pomuti i najbistrije umove, predani animalnosti, uživate u slobodi trenutka? Legitimno je navedeno, ne brinite, ne pada mi napamet ulaziti u vašu slobodu izbora, no, što da vam kažem, Duh me potiče ne šutjeti, pa se usuđujem opet jurišati na vjetrenjače današnjice, umišljajući si hrabrost  don Quijote de la Mancha, a vama pak dragi čitatelju, dopuštam pridodati mi onaj drugi epitet – ludosti, ta koji junak barem malo nije i pomaknut u ikojoj dimenziji (pustite me da si tepam). Nastavi čitati Zavodljivost grijeha: fatamorgana u pustinji, radosno hopsaš jer si ugledao predivnu oazu, a u stvarnosti ideš prema provaliji užasa

kojoj zločinačkoj organizaciji smeta ovakva državna matura?

evo, nakon objave na netu kako je izbio “novi” skandal oko državne mature, možda bi dobro bilo progovoriti malo o navedenoj temi. radim u školi trinaestu godinu, devet godina u gimnaziji, upravo ispratih drugu generaciju maturanata koji trenutno i sami prolaze ispite državne mature. u gimnazijskoj sam komisiji provedbe iste, pa nekako držim da bih mogao tu nešto reći.

i ja nešto zamjeram državnoj maturi. govorim iznutra, iz iskustva. zamjeram to što nakon uvođenja državne mature maturanti ti mogu doći na ispit, ono, u odjeći s kojom poslije mogu bez beda prošetati do lokalne plaže (mi u gimnaziji imamo i vanjske kandidate). ne spadam u kategoriju onih koji drže kako odjeća čini čovjeka, upoznao sam naime dosta gadova i podosta moralne bljuvotine likova i likica koji se odijevaju u najfinija odijela, te u predivne kombinacije sakoa, hlača, fensi cipela (ica), ili pak pristojnih haljinica. a ono, kada zagrebeš ispod površine te ljepote i sređenosti, iznutra ustajali vonj i trulež raspadljivosti koj i te automatski nuka na odlazak ka toaletu i pražnjenje kroz usta svega što si pojeo toga dana.

no, fora je bilo sresti te mlade u ljude onako zbigecane za polaganje mature, kao neki ispit zrelosti i onda oni dođu lijepo pred komisiju i lijepo ih ti ispituješ.

i to je jedino, jedino što je valjalo u maturi kakva je bila nekada.

znate li zašto? zato jer gotovo da ne postoji objektivno usmeno ispitivanje. vidjeth to svojim očima i doživih to mnogo puta. dođe ti tako na maturu neki mangup slobodomisleći koji se glupirao kroz srednjoškolsko obrazovanje, ali se pak cijelu posljednju godinu spremao, učio, kako bi briljirao na završnim ispitima gimnazijskog obrazovanja. a ispred sebe ima samo čovjeka. profesora. ali, samo čovjeka. pa se taj profesor sjeti sve negativnosti, svih fajtova s dotičnim, svog njegovog bezobrazluka, nema mu snage oprostiti, frustracija je golema, pregolema, a sada je tako pogodni trenutak za iskazati snagu mišiće, pa ovaj momak, ne samo da ne briljira, nego spašava živu glavu moleći i vapeći, posve nepravedno, da na kraju bude ipak – dovoljan.

no, dođe tako i neka simpatična malica. osrednjih intelektualnih sposobnosti. bogatih roditelja koji su se katkada počesto ponašali kao mecene raznih projekata. pa se skocka ta malica kao da je izbor ljepote svih ljepota ovoga svijeta. stavi neki preskupi prodorni parfem. popne se na visoke štikle jasno sugerirajući da je ona sprema za visine sa svojih osamnaest godina. pogled prodoran. hod snažan, onako, grabeći. obrve uredno počupane, šminka ne napadna, ali jasna. sakoić, bijela svilena strukirana košuljica, šos markiran naravno, lagano iznad koljena. donese ta malica kilogram hausbrandt kave svom razredniku i predivnu veliku milku s lješnacima s čijeg se omota smiješi kravica koja kao da poručuje: “razredniče, usudi se ne učiniti nešto što se ne bi trebao usuditi učiniti.” za svaku sigurnost, tu malicu dopelje njezin tata poznati odvjetnik za ruku ispred učionice gdje će se održati ispit, pokuca, otvori vrata, namigne profesorima i kaže: “vjerujemo da će sve biti dobro, zar ne?” stane tako ta malica s crvenim ružem i petama ispred komisije (ah, zaboravih crveni ruž, ne znam što mi bi), i jedino u čemu je bila donekle smislena je hrvatski. sjetila se Tolstoja i znala je da on ipak nije napisao Vuka samotnjaka. i da, nije bila loša ni u engleskom. osim u jeziku, jelte. matematika, posebna priča. uzme ta malica kredu u ruku i zuri u ploču. i traje to. to zurenje. ne da ne shvaća zadatak, nego neznanjem dopušta da ti kroz tu prokleto zaglušujuću (čitaj:zatupljujuću) tišinu kao da netko škarama bezumlja reže nikada sporije prolazeće minute. izađe malica iz učionice, nakon što joj je profesorica riješila zadatke, komisija zasjeda i eto – malica maturirala s vrlo dobrim. jerbo, što bi čovjek.

imala je sreće. da je na primjer rođena ranije i da polaže ovakvu državnu maturu, jedino u čemu bi navedena malica prošal bila bi – vrata ispitne prostorije. jedino to i ništa drugo.

krucijalno pitanje stoga je, kojim kriminalcima u ovoij državi ne odgovara državna matura u kojoj nema mita i korupcije? kojim strujama nazadnosti u našem školstvu ne odgovara državna matura kroz koju je vidljiv rad pojedine škole, kroz koju se očituje kvaliteta pojedinih programa, ali i nastavnika koji rade s djecom?kojim  to bakračima smeta što naši srednjoškolci napokon mogu upisivati fakultete bez rodbinskih veza, bez poziva tatica i mamica na visokim pozicijama?

kojim kriminalcima u ovoj državi je u interesu rušiti sustav koji je zamišljen da se ne gleda čije je nečije dijete, već koliko je znanje pojedinog djeteta?

jedino gdje bi trebalo možda poraditi još je pitanje onih učenika strukovnih škola koji ipak dolaze pisati državnu maturu, budući su oni s gimnazijskim programom u prednosti.

no, sve ostalo, hiljade i hiljade razloga je baš na strani ovakve državne mature, hiljade i hiljade razloga je u tome da bi trebalo radi navedenoga čim prije uvesti i malu maturu u osnovne škole.

molim stoga pravnu državu da locira, uhiti i transferira zločinačku organizaciju  koja je osnovana s ciljem povratka u kameno doba mita i korupcije, rušeći sustav iznutra. molim pravnu državu da ove kriminalce osudi na 15 godina robije s pravom pomilovanja nakon 13 godina robije kako bi na takav način jasno dali primjer svima – nemožeš rušiti sustav zato jer si ti lopov i razbojnik i jer želiš društvo koje neće biti pošteno.

eto. to.

Marin Miletić