Što želi Sandra Krpan?

zzds0715Sandra Krpan je ustvari javnosti otkrila kako pripada radikalnoj struji unutar SDP-a koja ne prihvaća različitost, ne poštuje slobodu vjeroispovijesti, ne želi dopustiti roditeljima pravo na izbor, želi gušiti temeljne ljudske slobode, ne prihvaća tradiciju hrvatskog školskog sustava, ne poštuje tradiciju hrvatskog društva uopće i želi nametati nešto protivno međudržavnim valjanim ugovorima, te želi potpuno smanjiti prava drugih vjerskih zajednica koje su u svakom smislu napredovale i radi navedenih ‘Vatikanskih ugovora’, budući na primjer, islamska zajednica javno svjedoči kako su upravo radi tih ugovora njima omogućena osnovna vjernička i ljudska prava.

PXL_020616_13104863Sandra Krpan je ravnateljica OŠ Kastav. Naravno da je u našem društvu moguće obnašati niz funkcija i za to primati plaću, pa je Sandri Krpan tako njezina stranka – SDP poslužila kao izvrsna odskočna daska, katapultirana je tako Sandra Krpan, predanim stranačkim radom, prijateljstvom s visokopozicioniranim SDP-ovcima, posebice Željkom Jovanovićem i u saborske klupe. Tako tu prima lijepu saborsku plaću, a da ipak ne bude zgorega, eto tu je i njezin prvotno-drugotni posao, posao ravnatelja OŠ Kastav.

Sandra Krpan je na glasu kao iznimno ambiciozna osoba koja se ne libi učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi se ostvarila u onoj dimenziji u kojoj dotična drži shodnim se i ostvariti. No, njezin posljednji ispad u saborskim klupama gdje se potpuno pogubljenim glasom, tonalitetom koji odaje laganu histeriju javno zatražila – zabranu vjeronauka u školama.

Sandra Krpan je navedenim istupom učinila ono što je zamislila, naprosto želi se pozicionirati u novim budućim preslagivanjima što stranačkim, a što možda uskoro i na vlasti kao ona koja valjda stoji na bastionu zaštite slobodarske misli i slobode same, a to valjda ona dokazuje – zabranama.

Sandra Krpan je ustvari javnosti otkrila kako pripada radikalnoj struju unutar SDP-a koja ne prihvaća različitost, ne poštuje slobodu vjeroispovijesti, ne želi dopustiti roditeljima pravo na izbor, želi gušiti temeljne ljudske slobode, ne prihvaća tradiciju hrvatskog školskog sustava, ne poštuje tradiciju hrvatskog društva uopće i želi nametati nešto protivno međudržavnim valjanim ugovorima, te želi potpuno smanjiti prava drugih vjerskih zajednica koje su u svakom smislu napredovale i radi navedenih ‘Vatikanskih ugovora’, budući na primjer, islamska zajednica javno svjedoči kako su upravo radi tih ugovora njima omogućena osnovna vjernička i ljudska prava.

Vjeronauk u školskom sustavu postoji više od dvije stotine godina. Nije postojao jedino za vrijeme komunističke tamnice naroda Jugoslavije. Vjeronauk je izborni predmet. Biraju ga oni koji ga žele pohađati. Tko ga ne želi pohađati, taj ga ne pohađa. Na kraju godine se svatko s vjeronauka može ispisati i više ga ne pohađati.

Škole nisu samo obrazovne ustanove, one su i odgojne ustanove. Vjeronauk je odgojni predmet koji u svojoj slobodi nudi kršćansku dimenziju odgoja onim roditeljima koji se opredijele za navedeno. U nastavnom planu i programu uči se i o vrijednostima drugih religija, potiče se međuvjerski dijalog, dolaze na nastavu vjeronauka i gosti predstavnici drugih religija, tolerancija, uči se djecu misliti, organizira se niz humanitarnih i volonterskih projekata, mnoštva dobra se dogodi upravo kroz izborni program vjeronauka.

Sandra Krpan predstavlja onu struju koja više liči na Radničku frontu, radikalnu komunističku opciju izrazito kršćanofobski raspoloženu, nego na modernu socijal-demokratsku partiju otvorenu različitim promišljanjima koja poštuje slobodu misli, ali vrednuje i tekovine društva u kojem dotična stranka djeluje. Ivici Račanu je slabo, ima teške želučane tegobe dok s Isusom priča u nebeskom Jeruzalemu o svim današnjim radikalima nekoć njegove stranke.

Šteta da Sandra Krpan nije barem malo više europski nastrojena. Jer da jest, lagano bi barem izguglala koje su to države EU zabranile vjeronauk, koje su to države potjerale vjerski odgoj iz škola?

AUSTRIJA

Vjeronauk u školama Austrije ima dugu tradiciju. Potpuno je bio ukinut tijekom nacističkog režima. Godine 1945. vjeronauk je vraćen u sve državne škole.
Vjeronauk je obvezan predmet u školi. Ostvaruje se dva sata tjedno tijekom školovanja. Roditelji djece mlađe od 14 godina mogu tražiti izuzeće od vjeronauka (7 %).
Dok je za djecu osnovne škole obvezan predmet, za srednjoškolce je vjeronauk u Austriji izboran predmet.
Osim vjeronauka u školama, u svim se austrijskim župama (crkvenim zajednicama) ostvaruje župna kateheza.

BELGIJA

U Belgiji postoje dvije vrste srednjih škola – državne i katoličke. Katoličke srednje škole pohađa oko 60 % mladih.
U katoličkim je školama vjeronauk obvezan (dva sata tjedno). U državnim školama učenici biraju između nastave religije (katoličke, protestantske, hebrejske ili islamske) ili nekonfesionalne etike.
Svrha je vjeronauka suočavanje mladih s istinskim životnim problemima, posebno s problemom smisla života. Vjeronauk želi potaknuti osloboditeljsko djelovanje u svijetu u duhu vjere.

FRANCUSKA

Francuska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema vjeronauk u školama (slično kao i nama susjedna Slovenija).
Odgovor na pitanje, zašto u Francuskoj nema vjeronauka u školama, nalazi se u prošlosti. Riječ je o događaju Francuske relovucije (18. st.) i odvajanju države od Crkve (religije).
Premda vjeronauk postoji samo u katoličkim školama, u državnim školama postoji jedan slobodan dan u tjednu (najčešće srijeda) za izvannastavne aktivnosti, među njima i vjeronauk (slobodan izbor).
Posljednjih desetak godina u Francuskoj se ozbiljno promišlja o uvođenju predmeta u sve škole koji bi sustavno obrađivao religiju i etiku u duhu dijaloga i tolerancije.

HRVATSKA

Vjeronauk ima dugu tradiciju u hrvatskim župama i školama. Znanstveno promišljanje o vjeronauku (studij katehetike) postoji još od 19. stoljeća. Hrvatski katehetičari (stručnjaci za vjeronauk) međunarodno su priznati.
Dolaskom komunizma u Hrvatsku i u cijelu Jugoslaviju 1945. godine, vjeronauk postaje neobvezan predmet, a 1953. potpuno se odstranjuje iz škola. Sav se vjeronauk odvijao samo u župama.
Pored otežavajućih uvjeta razvija se katehetska (vjeroučiteljska) djelatnost. Pišu se mnoge knjige, organiziraju seminari, osnivaju instituti (npr. poznati Katehetski institut za školovanje vjeroučitelja na Teologiji u Zagrebu).
1979. godine osnovana je katehetska radna ekipa “Symbolon”. Zaslužna je za nastanak izvornih hrvatskih katekizama i udžbenika za vjeronauk (“Pozvani na gozbu”, “Snagom Duha” i dr.). Pripremila je mnogo vrijednih pomagala za rad. Nakana je ostvarivanje kvalitetnog vjeronauka, stvaranje novog govora vjere…
Zahvaljujući demokratskim promjenama vjeronauk je šk. god. 1991./92. vraćen u hrvatske škole. Angažirani rad crkvenih katehetskih stručnjaka tijekom 20. stoljeća mnogo je pomogao kvalitetnom povratku vjeronauka.
Ugovorom Hrvatske i Vatikana predviđeno je da se vjeronauk izvodi u osnovnim i srednjim školama dva sata tjedno. Vjeronauk je izboran konfesionalan predmet. Razlikujemo katolički, evangelički, baptistički, pravoslavni, islamski vjeronauk. U srednjoj školi postoji vjeronauku alternativan predmet – etika. Učenicima je ostavljena sloboda izbora.

IRSKA

U osnovnoj i srednjoj školi postoji konfesionalni vjeronauk. Dio je redovite školske satnice. Crkvena vlast određuje sadržaje i programe predmeta.
Općinske škole moraju predvidjeti mjesto za kapelana koji će u školi obavljati vjerske obrede.

Nastavi čitati Što želi Sandra Krpan?