Bebofobija i stiskanje gnojnog prišta

FB_IMG_1463898012461Niti jedna žena ovoga svijeta nije pojela čips pa ostala trudna. Ili ono, ujutro se probudi pa zove mamu, mamaaaaaa popila sam votku sinoć, pa sam ostala trudna, od votke. Ili ono, jela sam jabuku, a vidi sada – raste mi klinac u trbuhu. Nije začeto dijete u ženinoj utrobi prišt koji je izrastao sam od sebe pa ga treba istisnuti, neka nakupina tumora, nešto što se dogodilo samo od sebe pa to možeš i ukloniti. Svaka žena ovoga svijeta ostane trudna jerbo se u priču uključio i muškarac. Na ovaj ili onaj način. U ovom ili onom položaju. Sjeme tog muškarca je sa svojim genetskim kodom ušlo tamo gdje je ušlo i spojilo se sa stanicom žene koja u predivnom čudu stvaranja postaje nešto – treće. Postaje novi život, život poseban, jedinstven, život u koji je baš tada i upravo tada zapisan cijeli genetski kod svega novoga, tog novog života.

Pozdrav dragi ljudi, kako ste? Evo, u Zaljevu je sunce. Sunce potiče stvaranje D vitamina i općenito su ljudi sretniji, razigraniji na suncu. No, uzalud ti sve zrake sunca ovoga svijeta ako je u tebi tamna noć duše, baruština i ustajali vonj truleži, da prostite. Figurativno govoreći, naravno.

Hod za život pokazao je nekoliko stvari. Prvo, vjernici se bude. Katolici, pravoslavci, protestanti, muslimani, židovi kao i svi razboriti ljudi žele javno posvjedočiti ono što u svom srcu drže dubokom istinom: život započinje začećem nitko nema pravo u ime prava oduzeti život nevinom biću.

Otpor onih drugih koji nisu za prava nerođenog djeteta i koji drugačije poimlju ovaj svijet je snažan. On je legitiman, da se razumijemo i ja bih rekao u nekom čudnom izričaju – dobar. Dobar jer pokazuje, razotkriva, kristalizira duhovnu dimenziju koja nas sve obuhvaća. Čovjek nije samo biće mesa, biće tijela, Krist je jasno to rekao, sjetimo se samo njegova „Tijelo samo po sebi ne vrijedi ništa“, tijelo vrijedi jer ga duša čovjekova besmrtna uzdiže iznad raspadljivosti ovoga vremena, duša ima moć Odozgor okupiti jednom raspadljive čestice ponovno zajedno u – uskršnje tijelo. Sjajno, čisto, snažno, besprijekorno.

U našoj Domovini, kao i u cijelom svijetu, traje duhovna bitka. Duhovni rat, da budem još jasniji. Rat između Kristova Kraljevstva i kraljevstva sotone, palog kneza tame, đavla, za kojega Isus kaže da je otac laži. Vjernici kojima to nije jasno i kojima ovakav izričaj izaziva negodovanje ili čuđenje preporučam više čitati Bibliju, a manje Index i ostale portale čija jedina uloga je udaljiti vas od istine. Rat se vodi na mnogim područjima, a jedna od najvećih bitki vodi se na području života. Bespuća interneta obiluju jakim feminističkim snagama koje rulju uvjeravaju da žena ima pravo abortirati, milozvučnim pjesničkim stihoklepanjem, obrnutim misaonim premisama, u naprednjačkom stilu difamiraju Bibliju, Isusa, sve vjernike ismijavajući se nama nazadnima jer smo odlučili jasno stati u obranu života.

Dakle, koji vam je jarac? Žena ima pravo odlučiti s kim će spavati, a s kim neće. Hoće li spadati u kategoriju lakodavajućih žena ili pak onih koje drže do časti, žena ima pravo odabrati s kim će biti, gdje će raditi, što će završiti, kuda će hodati, kako će se odijevati, što će činiti sa svojom kosom, koju šminku će koristiti, hoće li hodati u štiklama ili u starkama, ili hoće li na jednu nogu staviti ribarsku čizmu, a na drugu štiklu od petnaest centimetara, ima pravo govoriti, vikati, plakati, smijati se, žena ima pravo odlučivati o sebi. Ali, nema ama baš nikakvo pravo odlučivati o novom životu.

Niti jedna žena ovoga svijeta nije pojela čips pa ostala trudna. Ili ono, ujutro se probudi pa zove mamu, mamaaaaaa popila sam votku sinoć, pa sam ostala trudna, od votke. Ili ono, jela sam jabuku, a vidi sada – raste mi klinac u trbuhu. Nije začeto dijete u ženinoj utrobi prišt koji je izrastao sam od sebe pa ga treba istisnuti, neka nakupina tumora, nešto što je izraslo samo od sebe pa to možeš i ukloniti. Svaka žena ovoga svijeta ostane trudna jerbo se u priču uključio i muškarac. Na ovaj ili onaj način. U ovom ili onom položaju. Sjeme tog muškarca je sa svojim genetskim kodom ušlo tamo gdje je ušlo i spojilo se sa stanicom žene koja u predivnom čudu stvaranja postaje nešto – treće. Postaje novi život, život poseban, jedinstven, život u koji je baš tada i upravo tada zapisan cijeli genetski kod svega novoga, tog novog života. Dakle, ne radi se o gnojnom čiru na ženi koji treba otkloniti, radi se o potpuno novom i jedinstvenom novom životu. I eto, znanost će vrlo skoro sam iz tog novog života sve iščitati: visinu, boju očiju, kose, baš sve od tog novog i predivnog života.

Ne postoji pravo ikoga na ovoj zemlji ili u kozmosu tko bi mogao reći tom novom životu: stvoren si, nastao si, ja ću te sada uništiti.
Spavala si s nekim, neodgovorno živiš? Rodi ženo, nemaš pravo oteti život životu, nemaš pravo na ubojstvo. Rodi i pusti to dijete da dođe na ovaj svijet, da puzi, da uči hodati, da se smije i plače, da uči raste i razvija se, da se zaljubljuje, da se obrazuje, zaposli i da osnuje svoju obitelj. Od kuda ti drskosti prekinuti život zato jer ti nisi spremna, jer je novi život nastao jeftinim seksom u tri ujutro na dva promila dopa s nekim mekušcem od lika koji se boji svoje sjene, koji je izdao viteštvo muškarca, koji je pljunuo na sebe kada je odbio odgovornost odnosa. Da prostite, ako već ne kužiš vjeru, ako nisi odgovoran, daj barem stavi kondom, nemjerljivo je manji to grijeh, nego grijeh ubojstva, smrtni grijeh abortusa. U kojoj god situaciji bili, život nije birao trenutak nastanka, on jest nastao, povratka nema, tu je. I tada ga treba zaštititi u svakom trenutku.

Ustvari, nemojmo si lagati. Ova borba je borba duhovne dimenzije. Borba Zloga i borba Dobra. Kaže apostol Pavao u poslanici Efežanima: ‘da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.’

Braćo i sestre. Ne kockajte se svojim životom. Jer, ako se svrstate pod barjak onoga koji ruši Isusa u ovome svijetu što vam je očekivati kada dođete ispred Učitelja ispuniti ono što je Isus rekao: ‘Svako koljeno past će nice preda me i položiti račun za vlastiti život.’
Neka nam se Gospodin smiluje.
Svima.

Marin Miletić